Parnepar je nastao krajem 2017. godine u Zagrebu. Gitarist Jura imao je nekoliko pjesama koje je htio snimiti, pa je pozvao bubnjara Ivana i basisticu Nadiju da mu pomognu oko pjesama. Nakon uvježbavanja nekoliko numera pala je odluka da se zasvira uživo. Bend je nastavio sa svirkama i pravljenjem novog materijala za prvi EP imena Kako, molim. EP je izašao za izdavačku kuću Doomtown records, te su, uz redovne svirke po regiji, uslijedile dvije turneje, jedna balkanska (Hrvatska, Srbija, Makedonija, Bugarska, Bosna i Hercegovina) i jedna europska (Slovenija, Mađarska, Češka, Slovačka, Njemačka) nakon koje bend uzima pauzu i posvećuje se radu na novom materijalu. Novi album Dobar dan, izvolite trebao je izaći u 4. mjesecu i bend je imao dogovorenu turneju od 45 dana po Europi ali je Korona odgodila turneju i izlazak albuma. Album je ipak izbačen u 7. mjesecu, a za turneju će se morati još malo pričekati.

HC: Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?

PARNEPAR:
Glavna nit vodilja benda bila je uobličiti misli koje su nas gonile godinama u pjesme koje odišu tjeskobom, nervozom, nelagodom, strahom, neizvjesnošću i sličnim osjećajima. Na taj se način mi riješavamo tih nemilih osjećaja, a publika ih prima u sebe. Netko to ne može izdržati ali većina se ipak polako hrani time (takva su vremena). Naravno, uz sve to ima tu i plesnih momenata.

HC: Motivi i filozofija benda…

PARNEPAR:
Motivi benda su svirke i putovanja. Filozofija benda je vrlo jednostavna. Rad, red i dis dis disciplina!

HC: U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?

PARNEPAR:
Ne komuniciramo toliko s društvom koliko sami sa sobom, mi smo introvertirani bend. Lično ispucavanje u svakom slučaju. Nakon svake svirke osjećamo veliku, široku, nepreglednu prazninu. Nakon svakog giga život nema smisla.

HC: Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?

PARNEPAR:
U današnje vrijeme je jako teško okupiti ljude i držati ih zajedno u bilo kakvoj priči. Zato smo i svjedoci sve većeg broja one man bendova, dj-eva i sl. Nedavno nam je otišla basistica iz benda.

HC: Problemi sa kojima se suočavate kao bend...

PARNEPAR:
Najveći je problem doći do ciljane publike. Internet je nekakvo sredstvo promocije, ali je toliko zatrpan informacijama da se jednostavno utopite u svemu tome. Opstaju samo oni s dobrim gliserima i jahtama. Mi imamo samo luftić. Zato pokušavamo svirati što više.

HC: Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
 

PARNEPAR: Naš bismo bend pustili studentu filozofskog fakulteta koji zadnji napušta knjižnicu pred zatvaranje, pustili bismo ga ljudima koji se vraćaju s trance after partyija u utorak u 2 popodne, pustili bismo ga dostavljaću koji manevrira s 6 pizza na biciklu, pustili bismo ga šetaćima pasa u 4 ujutro, pustili bismo ga smirenim ljudima kojima treba malo nemira u životu, pustili bismo ga u kozmos da leti nesmetano kroz sve razine svijesti.