Neki kažu da je Kingovo vreme odavno prošlo i da su mu ideje presušile. Da li to odražava manjak svetskih bestselera, ekranizovanih u kultne filmove ili jednostavno činjenica da je prešao u duge žanrove, ja ne znam. Ruku na srce, za mene koji smatram Kinga jednog od najboljih i svakako najkreativnijih pisaca horor tematike, ova knjiga mu je daleko ispod nivoa koji on realno može da dostigne (bar po pitanju imaginacije i inovativnosti u idejama), ali to svakako ne znači da je pred nama loša priča. Naprotiv. Da ju je napisao neko od poznatih imena specijalizovanih za krimi žanr kao što je Paterson ili Koneli, verujem da bi čitaoci visoko digli palac u znak odobravanja.


King nam ovde ne donosi ništa što već nije viđeno, ali priču pripoveda sa iskustvom prekaljenog majstora. Sama ideja romana se vrti oko poznatog pisca Džona Rotstajna, koji se povukao u ilegalu i prestao sa objavljivanjem knjiga. Moris Belami, gotovo poludeli fan njegovog književnog junaka dolazi do pisca sa namerom da mu preda beležnice u kojima je zapisivao svoje dalje ideje. Taj susret se tragično završava i Moris odlazi u zatvor na dugo vremena zbog totalno druge gluposti koju je napravio. U međuvremenu dok Morisovo tamničenje ulazi u anale, momak po imenu Pit nalazi novac koji je ovaj ukrao od Rotstajna i beležnice koje sadrže još dve gotove knjige. Problemi počinju kada Pit, kako bi pomogao porodici, pokuša da preproda neku od beležnica ljigavcu koji je davni Morisov prijatelj. Da zlo bude još veće Morisova kazna ističe i nekad gotovo poludeli Moris, sada je totalno lud i vođen bolesno fanatičnom željom da pročita beležnice kreće po svoje, usput sejući smrt.

King ovde pokazuje svoje umeće stvarannja napetosti i akcije dok se vrtlog vijori u opštoj jurnjavi za Pitom, beležnicama i spašavanjem gole kože. Ovde nema skrivenih karata i misterioznih ubica. Sve je na otvorenom. Pitanje je kako i da li je uopšte moguće pobeći od muške Eni Vilkes i obožavanja ravnog još od "Mizeri" dana.

Milan Simić