Goblini su specifičan bend. Oni rade samo onda kada osete potrebu da rade i govore samo onda kad imaju šta da kažu. Bez ustezanja, bez uvlačenja i bez cenzure. Nagradno pitanje. Da li bi bilo ispravno očekivati "one" pank Gobline iz devedesetih ili se nadati eksperimentu i evoluciji u bilo kom pogledu? Odgovor je tačan. Koji god da ste dali, dobili ste oba u Jednini. Nakon "Robe s greškom", očekivanja su mi lebdela negde u stratosferi što se novog materijala tiče, a na našu sreću, pa čak i sreću svih vegana stiglo je "Meso".

"Meso" je prvi singl koji je najavio šesti album nazvan jednostavno "Jednina", a svoju premijeru je imao na YouTube-u i mogu vam reći da me je uhvatio poprilično nespremnog. Prethodni album kao najavu je imao "Evropo", o kojoj ne treba posebno da trošim reči, međutim "Meso" na prvo slušanje mi "nije leglo", i to iz dva razloga. Prvi je taj što me je nespremnog uhvatio Golubov stil pevanja u strofi. Verovatno sam očekivao ratnohuškačko režanje po kom je poznat, a drugi i bitniji razlog je taj što sam pesmu slušao na poslu - sa pola pažnje. Dakle... učite na mojim greškama. Pesme slušajte sa punom pažnjom i obratite pažnju na poruku koju nose. Stvoriće vam neuporedivo bolji utisak o albumu.

Činjenično stanje je sledeće. Goblini su ostali jedan od retkih bendova koji zaista imaju šta da kažu i koji imaju da nam ponude nešto novo. "Jednina" predstavlja stasale Gobline u svakom pogledu. Muzički, tekstualno, idejno, pa i produkcijski. Kako momci sami rekoše, prethodni album je bio o sistemu generalno, dok se "Jednina" fokusira na pojedince i njihova (ne)dela. Golub se nikada nije plašio da bude glas javnosti i tračak revolucije kroz distorziju. Ovaj album ne poziva na bunt, već na osvešćenje nacije.

Sam proces stvaranja albuma je trajao dugih šest godina. Goblini su slali rifove, a Golub je tekstove vikao nazad sa drugog kontinenta. Ko zna kako bi bilo da je bio tu i da su u celini stvarali album, možda bi međusobna hemija vukla na drugu stranu. Kad smo već kod iste, na promociji, Golub je dolazak u Srbiju i sastanak sa bendom ovako opisao: "Nakon što smo se okupili, ni sat kasnije zamalo smo se pobili". Mada... koja se to braća ponekad ne potuku. A šta se zapravo krije iza albuma "Jednina" i šta da očekujete od njega?

Deset društveno-angažovanih pesama, koje čak i kad zvuče kao da se šegače, potežu ozbiljnu temu.

Kao naprimer:

"Zapad - Severozapad", moj trenutni favorit uz "Ti si taj" je bolna istina o traženju sreće u drugoj zemlji, jer ti svoja ne pruža nikakvu utehu. Ili još bolje, traženju sreće za svoju decu.

Pesmu "Ti si taj", zaista nema potrebe posebno predstavljati, svakome ko pogleda spot i pročita tekst sve će biti jasno, a već vidim da će uz "Ja, ti ili on" da grmi uživo, dok se širi kovitlac prašine od šutki. "Treba nam udarac u zid".

Naizgled šaljive "Švić švić" i "Žmigavac" su pesme onih starih Goblina, koji i kad se zezaju, imaju tu njihovu dozu ozbiljnosti. Svaka sličnost sa stvarnim likovima je slučajna. Ili...

"Hvala vam" i "Meso". su pesme koje imaju lični pečat udaren na tekst. Svako u njima može pronaći sebe. Pa čak i "Mirno more" koja je pravi primer zašto su Goblini jedan od trenutno najbitnijih bendova u ovoj rahmetli rok sceni.

Jedna malo drugačija "Il migrante", na Golubu vrlo poznatom italijanskom jeziku je priča o migrantu koji nakon dolaska (bežanja) u Evropu shvata da ona nije tako krasna i lepa kako se svetu predstavlja.

I za kraj, pesma koja mi je iz nekog razloga dala vajb Hladnog piva, "Negde pred zoru" je sjajan završetak ovog albuma, lagana pesma, koja horskim refrenom poručuje "Nek' nema reči, nek' peva tišina".

Na vama ostavljam sud o tome da li su Goblini ispunili očekivanja. Da li su pobedili daljinu i da li si ti taj koga čekaju da menja? Uz pivo, dva, tri, malo svađe, dirigentsku palicu Dragana Alimpijevića Pika, dobili smo jedan zaista kvalitetan album koji neće promeniti sve(s)t, ali će dopreti do izabranih, a njegovu poruku će razumeti ne samo jednina. Iako ponekad tako deluje, "Jednina" je samo reč. Ima nas gomila.


Milan Simić