Ista meta, isto odstojanje iliti povratak nakon nepunih godinu dana jedne od vodećih dark vejv/post-pank grupa današnjice – She Past Away u beogradski klub Elektropionir. Isto kao decembra 2018. godine i ove prohladne nedeljne večeri šestog dana meseca oktobra, bend podrške bio je, naše i ruske gore list, Sputñik iz Novog Sada. Novina u odnosu na prošlu godinu je ta što je turski dvojac bez kormilara izbacio novi album ,,Disko Anksiyete“, pa je ovo bila svojevrsna promocija aktuelnog izdanja uz, naravno, po koji stariji hit. Organizatori koncerta su bili MM Concerts i Serbian Hellbangers.

foto: Danica Trajković
Novosadski sint-pop/elektro/nju vejv sastav Sputñik je otvorio veče. Ko ne zna, radi se o petočlanoj grupi koju predvodi osnivač i vokalista Žikica Milošević. U pevačkoj misiji mu pomaže Valeria Nesterova, na basu je Viktor Vinaji, a na gitarama Kiril Bojko i notorni muzički fotograf naših prostora Vovka Čudinov. Bubnjara nema, kao ni kog hedlajnera, pa je ovo faktički bilo veče bez fizički prisutnog bubnjarskog seta. Repertoar se nije u značajnijoj meri razlikovao od prošlog puta. Prvi deo seta obeležila je numera A Parallel, dok su za kraj ostavili, kako rekoše, dve vesele pesme - Once or Never i Let It All Come To Us By Itself, kao uvertire u mračnije koje će uslediti sa glavnim bendom. Svirka je trajala oko četrdesetak minuta. Na samom kraju frontmen Žikica je najavio da ćemo se ponovo videti uskoro jer ,,imaju plan za sledećih par meseci“. Videćemo šta nas to očekuje.

Vladajuće stukture i ponekog taksistu će danas zanimati dolazak turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, dok je sinoć celokupnu beogradsku, a bogami i širu, got/dark vejv/post-pank scenu interesovao dolazak druga dva Turčina – Volkana Džanera i Doruka Ozturkdžana. Interesovanje je raslo kako se bližio početak svirke i konačno eto ih, dva drugara, dobra stara, odnosno She Past Away. Sam izlazak pred okupljene izazvao je oduševljenje skoro punog Elektropionira, a prva numera Belirdi Gece (Musallat), ona koja ja otvorila i prošlogodišnji nastup, početak jednočasovne igranke. Odmah za njom je naišla meni najdraža Sanrı, da bi nakon nje akcenat nakratko stavljen na novi album ,,Disko Anksiyete“ naslovnom kompozicijom.

foto: Danica Trajković
Mistični duo u svom tom soničnom crnilu koje isporučuje, nije se preterano obraćao publici. U skladu sa muzičkim žanrom koji neguju upućeno je tek po neko ,,thank you“, ali i ,,hvala“. Auditorijum je uprkos ovakvoj ,,elokventnosti“ ekipe sa bine uživao i tom užitku se potpuno predao, pogotovu kada su naišle Asimilasyon, Rituel i najslušanija stvar prema beležnici youtube platforme – Kasvetli Kutlama. Od novijih pesama najbolju reakciju su izazvale Durdu Dünya i Izole. Nakon sat vremena neprestane svirke i mračne estetike stigli smo do kraja za koji su ostavili Insanlar. Gle čuda i prošli put su se ovom trakom oprostili od fanova, ali isto tako su se nakon nje vratili na bis, tj. Volkan za vokal i gitaru, a Doruk za elektronske pedove, sempler i kontroler.

Inače, Beograd je bio poslednji od tri grada bukiranih na ovoj kratkotrajnoj balkanskoj turneji. Veče pre Beograda se sviralo u Zagrebu, a pre njega u Ljubljani. Ne znam kako je tamo bilo, ali nama su nakon povratka na binu podarili još tri numere. Bozbulanık beše prva, La Maldad sa novog druga i za doviđenja Monoton. Da nije u pitanju Cetinjska, kapiram da bi se još veselili ovim got Turcima, ali šta je tu je, a tu je konačni razlaz u 23h.

Ako ćemo komparativnom metodom, a hoćemo, onda je meni ovaj koncert svakako bio bolji od prošlogodišnjeg. Prvo, atmosfera je bila bolja, a sva energija odlazila na ples, barem u prvim redovima gde smo se našli moja malenkost i lepša mi polovina. Za razliku od prve svirke sirovinskih i prozaičnih povika iz publike nije bilo, već se samo moglo čuti ,,bravno majstori“ i još po koja turska pozajmljenica. Oba benda su bila na visini zadatka, a gosti iz Turske upečatljiviji nego 2018. Takođe, set im je duže trajao. Suma sumarum odličan nastup. Kako su krenuli i na šta su naišli, računam da ćemo im ostati u itinereru budućih turneja, a do tada – güle güle.

Nemanja Mitrović Timočanin