Pratiti crtu moderne muzike je u andergraundu više anatema, i razlog "više" za zamerke, nego stvar kreativnosti koja bi trebala da se vrednuje više nego bilo šta drugo. Sam pomen trap-a izaziva glavobolju i pokreće čir na želucu svakom muzičkom čistuncu, a i da se ne lažemo svakom ko "drži do svog muzičkog ukusa", ne želeći da prljaju sluh jednom "ništarijom" od žanra. Sve u zavisnosti odabira datog "čistunca" (ja lično zazirem od takvih ljudi i žalim ih), takvima su i džez, i hip-hop, a boga mi i metal često krajnje nepoželjni, jer ih ne razumeju ili ih se prosto plaše.

Doduše, i trap je počeo kao andergraund žanr, da bi se u poslednjih nekoliko godina izdvojio i zapravo deevolurirao u šou-biznisu. Uz mumble rap, koji mu je "ideološki" blizak, ljudi zapravo automatski odbacuju bilo kakav napor da se trap vrati pravom andergraundu. Njega možete i sada naći kod Hrvata Kuku$ i kod Vojka Vrućine (koje vrlo rado slušam), ali je Vojko dobio Porina i sad je pitanje da li on zvanično i dalje pripada andergraundu ili ne...
Trap je došao i u Srbiju, ima ga sada i u mejnstrimu i u sklopu omraženog IDJ TVa. Imamo i Kliku/Bekfleš i ostale inkarnacije u vidu KiteIJaja Produkcija, koji su za sada još u debelom 'ladu andergraunda - neka tu i ostanu, i neka cepaju.
Na sreću, ništa od do sada navedenog, a da je nužno zlo, ne važi za vinovnike ove recenzije, koji svoju jedinstvenu mešavinu neprestano obogaćuju, a trap (ili phonk, koliko sam upoznat sa materijom) im služi kao podloga, nikako kanon, jer u njihovom zvuku nema striktnih pravila i stega.

Ovaj kolektiv, kog želim da istaknem, radi polako i oprezno, van svakog (blago rečeno) kičerajskog okvira, objavljujući singlove i albume koji su sve ostalo samo ne dosadni, predvidivi i izbačeni kao sa pokretne trake. Zicer Inc. okuplja nekolicinu izvođača koji bacaju kvalitetne i jezgrovite rime, znaju i da pevaju solo, horski ako treba, dok su bitovi i produkcija nešto što se možda nije nikad čulo u hip-hop/trap svetu, a vremenski zadire u budućnost i zapravo s njima trap, ali i novi talas rap-a dobija na važnosti, melodičnosti, svrhovitosti, barem u regionu - i da pomenem, radi se o momcima koji su tek rođeni u jeku ili krajem devedesetih godina u različitim krajevima Srbije. Jednostavno i moderno rečeno, kidaju na svim poljima, od reči do produkcije, koja bi mogla i trebala bi postati zlatni standard!

Pored fantastičnih singlova koje "zvanične" top-liste ni ne zaslužuju (bacite pogled na linkove po mom izboru ispod ovog pasusa), izbacili su nedavno fenomenalni mikstejp "Najbolji svet", koji će zaista i izaći na kaseti, kako bog zapoveda.
Trudim se da ne zvučim kao klinci i da kažem da su pesme "bengeri" (haha), ali ovih osam numera prisutnih na albumu su zaista odabrane kao "najbolje od svih svetova" - dakle, tu upada i filozofska komponenta, kao parafraza jednog "dosadnjakovića" kakav je Lajbnic bio. Osvrnuću se samo kratko na pesme koje su izašle maltene kao lakmus pred potonju tešku hemijsku reakciju fantastičnih melodijskih linija. One su malo "teže" i produkcijski grublje od "Najboljeg sveta" - poslušajte "Istočnu Evropu" ili "Jude", pa će vam biti jasnije.
S druge strane, bitovi koji su prisutni na albumu su "prosti, da ne može prostije", da se poslužim Milkovićevom rimom sa tejpa, iako tu ima par finesa, koje su me zanavjeki vekova prikovale za sluške i oduzimaju mi pažnju svakodnevno. Počevši od muzičke podloge, nju su na ravne časti podelili producent Summer Deaths i Spejs Noksi. Iako se čini da se tempo i harmonizacija ne menjaju iz pesme u pesmu, zapravo se nadopunjuju - vibrantni vaporwave/japanski ambient 80ih i eterični synth su jedna strana medalje koju gotovo mantrično oblikuje Summer Deaths, a sa druge strane, Spejs Noksijevi bitovi su nešto tvrđi, prepuni semplova i više vuku na klasične trap ritmove Dirty South-a (valjda sam pogodio, jebem li ga), mada synthova i atmosferičnog ambienta ne manjka ni kod njega. Jedan idealni balans, koji nekim čudom ni sekundu ne remeti opuštenu letnju atmosferu kakvu je zamislio kolektiv. Dakle, što se melodije tiče, ja sam apsolutno očaran najpre vaporwave estetikom, a zatim ritmičkom izvedbom trap-a, koji bi oduvao bilo kog nadobudnog estradnjaka, da pokupi prnje i više nikad ne kroči ni na vašarsku binu. Naišao sam i na momente koji kao da su rađeni u Japanu osamdesetih (Hosono, neko?), ali i na ezoterične beatove koji su potpomognuti još čudnijim flow-ovima - malo lounge, malo otvaranje čakri, jer tako valja.

Oni što me je potpuno oduvalo jeste PEVANJE, momci znaju da pevaju, pored toga što imaju opasne rime, za razliku od ovih koji su obesmislili auto-tune efekat do krajnjih granica. Najviše me iznenadio Milković, koji je sa prethodnim singlovima više naginjao ka mumble-u, ali sad... Uh. Kuje. Tu je i Lavan, kao školovani muzičar, on je među retkima koji radi nešto apsolutno drugačije (znam još jednog nojzera) u odnosu na predmet školovanja, skidam kapu, jednostavno. Naravno, i ostatak ekipe zvuči odlično i Noksi (za njega ću morati posebno recenziju) i Nihil, jedino moram istaknuti još Yan Duska koji bukvalno GRMI celim tejpom, njegov pristup je svakako tvrđi, što je fantastično! Da se razumemo, ima i tu auto-tune-a, ali je on isključivo tu radi efekta i u skladu sa žanrom. Nećete ga ni primetiti, verujte.

Kao pesnik, ne mogu bez reči i čačkanja po njima. Rekao sam već da su rime prisutne na tejpu odlične. Ima tu i nekih "šablonskih" momenata, da ih tako nazovem, ono što omladina voli, a stariji se kao zgražavaju i brane, a to je 'seks, droga i rokenrol' priča, koju i treperi na svoj način izražavaju i kanališu u svojim pesmama. Zaista nemam ništa protiv, svako peva o onome šta hoće, ali ovakvi versovi čine možda 15% stihova na celom albumu, što je gotovo zanemariva količina "flexanja" i "kuji" (Milkoviću brate moj, hahaha). Ostatak je čista igra rečima koja me je i nagnala da "Najbolji svet" preslušavam iznova i iznova, a da sve momente pobrojim, književnu analizu bih napisao o tome. Ova količina pop kulture i načitanosti je otrovna, nadam se da će svi ovi "pametnjakovići" i brzinski čitaoci Vujaklije ne bi li ispali pametniji da se "otruju". Tu nema ništa usiljeno, verujem da pevaju po onome kako i žive, tako da zvuče apsolutno iskreno - nije na meni da sudim koliko će ko da purnja, tu se ne radi o tome, već je reč o tome koliki tematski zahvat koji kao tekstopisci imaju, pojedinačno gledano, a on je svakako ogroman i retkost u njihovoj generaciji.

Bez namere da nekog uskratim za pohvalu, ili da ga ne daj bože, ostavim po strani, jer su momci zaista korektni u svakom smislu, nadahnuti i verujem kad bih popio neko pivo s njima da bi bila vrhunska bleja (što bih mnogo voleo), trake koje su mi se najviše dopale sa albuma jesu "Vavilon" (Spejs Noksi x Lavan), "Herbalajf" (Milković x Nihil) i "Hali Gali" (Spejs Noksi x Nihil), kao najreprezentativnije. Ono što bi najbliže bilo trapu/phonku jesu otvarajuća Hali Gali i Herbalajf, dok je Vavilon jednostavno vanvremenska, a bogami i vanžanrovska pesma i uistinu zaslužuje entitet "letnji hit".
Tu bih dodao još "Kontakt realnog" (Spejs Noksi x Nihil x Yan Dusk), koja se izdvaja po svim merilima, svojom fuzijom prilično teškog bita, i začudne lirike, prepune okultnih i dalekoistočnih referenci, što odmah upućuje na Noksija, i generalno mračne atmosfere - ja nemam reči koliko to fenomenalno skupa zvuči.
Hali Gali i Herbalajf su zaista prijemčive, pitke pesme, ali nikako banalne, jer ove momke ne bi trebalo olako shvatiti. Upravo u Herbalajfu ćete čuti Milković i Nihila
kako pevaju kao slavuji, a Hali Gali je sonična vožnja (namerno sam to rekao) i bez ikakvog problema može da se zavrti na nekoj standardnoj žurci ili u klubu - tematika je dosledna trap kulturi, a opet, nema mesta za otrcane fazone i reciklirane rime.
Ostaje mi jedino da nekako izbijem iz glave fantastičnu kombinaciju najromantičnijih momenata srpskog densa devedesetih (Oči boje duge šta), vaporwave-a, i prosto lepih i produhovljenih rima. Refren je i estetski lep i filozofski težak u isto vreme, s obzirom da Vavilon u opštoj kulturi nije lako protumačiti samo kroz jednu prizmu. Tako nije lako protumačiti većinu versova na albumu, a tek dokučiti te lepote eteričnih melodijskih linija...
Napisah ja tu svašta, na vama je da pronađete svoje omiljene stvari sa tejpa.

Letnji provod uz nekog velikana filozofije u krilu ili mangu je uz ovaj album na repeat zagarantovan, ako preferirate tako nešto. Gubljenje kontakta sa stvarnošću je poželjno.

Desya Lovorov