Mini turneja grupe Evolucija
Mini turneja grupe Evolucija

Kako sam postao… Mile Kekin



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Mile Kekin je svakako jedan od najvećih pank-rok pesnika sa ovih prostora. Najpoznatiji je kao pevač i frontmen “Hladnog Piva”, ali u poslednje vreme i kao kantautor sa sve uspešnijom solo karijerom. Pored muzike, Mile se oprobao i kao glumac. Glumio je u hrvatskoj seriji „Bitange i princeze“ Sašu, a u epizodi serije „Zakon!“ vozača kombija. Igrao je i u filmovima „Max Schmelling“, „Vjerujem u anđele“, „Nije kraj“, „Ta tvoja ruka mala“ i u filmu „Pjevajte nešto ljubavno“, nazvanom po istoimenoj pesmi Hladnog piva.

Uprkos velikom broju projekata u koje je uključen, Mile je našao vremena da pred koncert u Nišu, koji će ove subote, 08. juna održati sa “Hladnim Pivom” u Banovini, a uz podršku “Crvenog Kartona”, otkrije za naš magazin koji su to muzičari, albumi, filmovi, reditelji stripovi, pisci, knjige i događaji, izvršili najveći uticaj na njega, i učinili da postane Mile Kekin!

Mile Kekin, foto. Biserka Jovanović

Bendovi, muzičari i albumi


Ograničit ću se se ovdje samo na Yu rock jer bih inače otišao previše u širine: Azra - Ravno do dna. Sjećam se kad sam Džonija prvi put čuo s nekih 14, 15 godina i bio mi je naslušljiv. Trebalo mi malo da provarim vokal i shvatim o čemu on to pjeva. Dobro možda pretjerujem, nisam ni danas shvatio baš sve o čemu on to pjeva, onda Miladin Šobić, crnogorski Dylan koji me naučio da se može i bez električnih gitara, zatim naravno Kud Idijoti oni su mi bili i ostali velemajstori velikih refrena njihov live album iz Švicarske sam navijao do besvijesti i naravno Pušenje - Das ist Walter mi je prvi pravi domaći pank album, čak mi je bolji od Never Mind The Bollocks od Pistolsa a Dok čekaš sabah sa šejtanom je remek djelo. Onda slijede Partibrejkersi, prva tri albuma Čorbe, Haustor i njihov Treći svijet, Film i još puno toga što čuo, ukrao pa zaboravio. 

Reditelji i filmovi


Down by law - Jim Jarmusch, Tom Waits, John Lurie i Roberto Benigni i antologijska scena u kojoj Benigni gleda nacrtani prozor na zidu zatvorske čelije i pita jel se na engleskom kaže I look through the window ili I look at the window, pa mu Waits odgovara da bi u ovom specijalnom slučaju bolje bilo reći I look at the window, zatim Stranputice iliti Sideways, film o muškom prijateljstvu i crnom vinu nakon moraš popit butelju vina na eks i naravno Fargo braće Cohen, film koji te uvuče instantno svojim tupavo simpatičnim likovima, otužnim, čemernim američkim vukojebinama i hrabrim ženama. Prve dvije sezone seriju Fargo bih isto toplo preporučio. Uf i jako volim The Office i općenito sve što je ikad napravio Ricky Gervais. Od starih domaćih filmova prvo mi padaju na pamet Balkanski špijun, Otac na službenom putu, Tko pjeva zlo ne misli i Sabirni centar. A od novijih hrvatskih Metastaze

Stripovi


Zagor - Duh sa sjekirom i Blek Stena i ovdje ću spomenuti i Gustava , nije strip ali je crtani animirani , ko klinac sam jako volio i Tin Tina i Marti Misteriju

Pisci i knjige


K’o svaki klinac koji izučava zanat budućeg boema sam naravno prvo pročitao sve od Bukowskog, poslije sam logički nastavio s ništa manje eksplicitnim Henry Millerom, onda su došli sumorni američki dramatičari od Williamsa do Edward Albeea naravno usput i Hermann Hesse da shvatim kako je plemenito patiti i biti neshvaćen, Philippe Djian i njegova Betty Blue me oborila s nogu, nju sam pročitao valjda desetak puta. Ta me knjiga inspirirala da napišem Trening za umiranje. Jako volim i Ericha Kastnera koji nije pisao samo dječje romane nego i ozbiljno dobru liriku. Ovdje bi naveo i feralovce Dežulovića, Lucića i giganta Ivančića koji su mi pomogli da ostanem normalan u nenormalnim vremenima. Čitam stalno ali sporo i zbrda-zdola. 

Događaji


Dva koncerta Tom Waitsa u jednom malom kazalištu u Amsterdamu i jedan solo nastup Bruce Springsteena u Berlinu su mi svirke koje bih izdvojio kao koncerte koji su me promjenili i oblikovali autorski. Tim se velikanima uvijek vraćam kad ne znam kamo dalje. Dylan u Beču me recimo totalno razočarao. Pamtim i Mano Chao od kojih nisam ništa očekivao a koji su totalno rasturili ljubljanske Križanke, zatim System of a Down u Milanu. Od predstava bih izdvojio Tri Zime Tene Štivčić, Cabares Cabarei Zijaha Sokolovića, Tko se boji Virginie Woolf od Albeea, Mrzim istinu Olivera Frljića, Blue Moon od Damira Karakaša.



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva