Post-rock sevdah - Mono u Beogradu



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Japanski post-rock sastav Mono održao je svoj četvrti koncert u Srbiji, sinoć 24. aprila u beogradskom Studentskom kulturnom centru. U toj avanturi pridružili su im se norveški Arabrot i čelistkinja Jo Quail. Događaj je organizovan od strane Rock svirki.

Engleska čelistkinja Jo Quail je otvorila događaj negde oko 19h. Nažalost, ja sam uspeo da stignem doslovno na poslednji ton koji je njeno gudalo proizvelo. Razgovarajući sa ljudima iz publike, koja u tom trenutku broji nekoliko desetine posetilaca, rečeno mi je da je u pitanju kombinacija žive svirke, snimljenih semplova i distorzije.

Nedugo potom na binu se penju Norvežani i Norvežanka iz grupe Arabrot. Reč je o nojzičnom post-punk četvoročlanom sastavu predvođenom Kjetil Nernes-om, čovekom sa amiškim šeširom i gitarom. Jako kvalitetan bend sa muzičkim derivatom koji bi komotno mogao proći kao soundtrack horor filmova poput The Vvitch i Apostole, te eto besplatne ideje za reditelje koji budu čitali ove redove.

Repertoar su otvorili pesmom The Gospel. Još uvek se nije okupio dovoljan broj ljudi, pa je atmosfera bila pre svega pozorišna. Doduše i Kjetil-ovo ponašanje je išlo u prilog tome. Vojne pozdrave je slao, ponekad pokazivao biceps, a neretko se poklanjao i aplaudirao. Da ume da zapeva, pored toga što dobro svira sintisajzer, Karin Park nam je pokazala kod numere Pygmalion koja je savršeno uvela u priču narednu - Sinnerman, po mom mišljenju, Arabrot-a najbolju. Nastup su okončali nakon 40-ak minuta prvim i poslednjim obraćanjem publici, uz zahvalnost i poziv na kupovinu robe koju su poneli sa sobom.

Bilo je oko 21.10 kada su se na binu popele zvezde večeri, japanski post-rock gorostasi - Mono. Masa ih je dočekala velikim aplauzom, a oni istu semplom pesme God Bless koja otvara novi album ,,Nowhere Now Here'' iz ove godine. Na ovaj intro nadovezali su traku koja na samom izdanju nailazi odmah potom - After You Comes the Flood.

foto: Goran Lončarević
Od prvih tonova, pa sve do onog poslednjeg, publika je bila u transu. Tek po neki pijani diskordantni pljesak ili glasni nehumoristični povik na izmišljenom japanskom su znali narušiti ledenu tišinu koja je između pesama ledila krv u žilama. Nakon toga, sledili su rifovi koji su tu istu krv dovodili do tačke ključanja. Toplo, hladno, toplo, hladno. Iste takve boje i svetlosti su se razlivale monumentalnim ambijentom velike sale SKC-a. Neki su prišli molitvi, nekima nije bilo jasno šta se dešava, ali je većina fanova upala u duboki, najdublji sevdah.

Tamaki Kunishi, basistkinja grupe, je zapravo multiintrumentalistkinja i lepo peva. To je pokazala izvođenjem numere Breathe, kada se dohvatila sintisajzera i mikrofona. Ovo je ujedno bila jedina stvar večeri tokom koje smo čuli glas. Sve ostale su, jelte, bile instrumentalne. Set listu su uglavnom činile pesme sa najnovijeg albuma, zarad čije promocije su se i otisnuli put Evrope. U skladu sa tim roknuše Nowhere, Now Here, Sorrow i Meet Us Where The Night Ends.

Pesma Halcyon je čelistkinju Jo Quail vratila na binu, dok je gitaristu Hideki Suematsu-a prvi put podigla sa stolice na kojoj je proveo celo veče. Engleska koleginica se nakon gostovanja povukla sa stejdža i ostavila post-rock četvorku da ovu veliku feštu zaokruži trakom Ashes in the Snow.

Nakratko su nas napustili, ali vođeni gromkim aplauzom i ovacijama, brzo i ponovo osvanuše pred nas. Glavni gitarista Takaakira Goto nam se srdačno zahvalio i poručio da nas ,,mnogo vole''. Usledila je stvar Com(?) čija dvadesetominutna izvedba nije dozvolila ponovnu sedeljku. Okupani gruvačkim tonovima sa razglasa i prodornom svetlošću strobova, fanovi su hvatali poslednje trenutke ovog i ovakvog užitka. Nastup je završen nakon tačno 100 minuta efektivne svirke.

Taka, Yoda, Tamaki i novi bubnjar Dahm su zaista pristunima priredili neviđenu avanturu. Uvežbanost do maksimuma, zvuci armagedona, vanzemaljska svetlost i velelepni ambijent, sve to zajedno beše zapakovano u jednu moćnu i dražesnu rokenrol kutiju. Oni ne planiraju da stanu i neće stati, pa neka tako i bude. Toplo, hladno, toplo, hladno, sevdah.

Nemanja Mitrović Timočanin



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva