Prošlo je predugih 13 godina od posljednjeg albuma najdugovječnijeg reggae sastava na ovim prostorima, beogradskog Del Arno Benda “Vreme vode”. Svašta se tu u međuvremenu izdogađalo: česte promjene u članstvu benda, milijun drugih obaveza koje ti kurva život nameće, abortirani pokušaj snimanja novog albuma s drugim producentom (uključujući i odličan singl „Ljut sam“), no najveći šok dogodio se prije dvije godine kada je bend napustio suosnivač, kompozitor i producent Vladan Matić, plus još nekoliko članova, pa je bilo pitanje hoće li (i kako) DAB uopće nastaviti. No, oni ne samo da su nastavili nego su snimili svoj možda i najbolji album do sada.
Vođa benda, većinski pjevač i skladatelj Jovan Matić, odlučio je resetirati cijeli sustav, pomladiti ekipu i s novom energijom i svježom krvi krenuti u rad na novom albumu. Bend je oduvijek bio najpoznatiji po svojim izraženim trubačima i snažnoj puhačkoj sekciji, no ovdje su oni gurnuti u drugi plan, osim u najavnom singlu „Još uvek ima nade” u suradnji s Hornsman Coyoteom, „Starom leku“ ili „Da živimo ponovo“. Naglasak je stavljen na ritam – snažna ritam sekcija, moćan groove i vibrantne perkusije albumu daju old-school dub feeling kakav je sredinom 80-ih serijski isporučivala tada najtraženija ritam sekcija na svijetu – legendarni Jamajčani Sly Dunbar i Robbie Shakespeare. To je sada ogoljeniji, siroviji DAB, manje produkcijski ušminkan i raskošan, no i dalje s porukom i stavom.
Zanimljivo je da je cijeli album s deset pjesama osmišljen kao jedna cjelina, 45-minutni školski sat o tome što je i kako se svira reggae, ne samo kao glazbeni žanr već i stil i način života. Jovanovi tekstovi sada su drugačiji, zreliji, izravniji i mudriji, a da album priča neku svoju priču možete vidjeti već po naslovima pjesama: u prvom dijelu tu su „Sudbina je svih da prođu“ i „Kajanje“, meni osobno dva najdraža teksta na cijelom albumu koji kao da opisuju urušavanje svijeta odlaskom stare ekipe; u sredini imamo potragu za lijekom u pjesmama „Izleči me“ i ska-dancehall remek djelu „Stari lek“ (moj broj 2 u izboru najboljih singlova iz Srbije za 2018.), dok kraj albuma pripada optimističnim pjesmama „Meni se okreni“, „Voz za sreću“ i zaključna „Još uvek ima nade“, ovdje u album verziji malo drugačijoj od one sa singla, čisto da se ne ponavljaju.
I fakat, za DAB još uvijek ima nade. Prebrodili su veliku krizu, utišali svoje demone i ponovno se izmislili u novom, organskijem duhu. Osjeća se nova energija, drugačija je struktura pjesama i drugačiji je zvuk benda, ali kad se podvuče crta, to je i dalje onaj stari, dobri Del Arno. Tijekom recentne serije promotivnih nastupa bend je novi album izveo na početku, u cjelini i cijelosti (isto to je i Bare radio na promociji svog posljednjeg albuma), što je dokaz koliko vjeruju u svoj novi materijal, a čak i kad promotivna „groznica“ prođe, ostat će bar pet-šest pjesama s njega koje će sigurno imati svoje mjesto u set listi. (Ocjena: 4 stara leka)
Zli Hadžo
Vođa benda, većinski pjevač i skladatelj Jovan Matić, odlučio je resetirati cijeli sustav, pomladiti ekipu i s novom energijom i svježom krvi krenuti u rad na novom albumu. Bend je oduvijek bio najpoznatiji po svojim izraženim trubačima i snažnoj puhačkoj sekciji, no ovdje su oni gurnuti u drugi plan, osim u najavnom singlu „Još uvek ima nade” u suradnji s Hornsman Coyoteom, „Starom leku“ ili „Da živimo ponovo“. Naglasak je stavljen na ritam – snažna ritam sekcija, moćan groove i vibrantne perkusije albumu daju old-school dub feeling kakav je sredinom 80-ih serijski isporučivala tada najtraženija ritam sekcija na svijetu – legendarni Jamajčani Sly Dunbar i Robbie Shakespeare. To je sada ogoljeniji, siroviji DAB, manje produkcijski ušminkan i raskošan, no i dalje s porukom i stavom.
Zanimljivo je da je cijeli album s deset pjesama osmišljen kao jedna cjelina, 45-minutni školski sat o tome što je i kako se svira reggae, ne samo kao glazbeni žanr već i stil i način života. Jovanovi tekstovi sada su drugačiji, zreliji, izravniji i mudriji, a da album priča neku svoju priču možete vidjeti već po naslovima pjesama: u prvom dijelu tu su „Sudbina je svih da prođu“ i „Kajanje“, meni osobno dva najdraža teksta na cijelom albumu koji kao da opisuju urušavanje svijeta odlaskom stare ekipe; u sredini imamo potragu za lijekom u pjesmama „Izleči me“ i ska-dancehall remek djelu „Stari lek“ (moj broj 2 u izboru najboljih singlova iz Srbije za 2018.), dok kraj albuma pripada optimističnim pjesmama „Meni se okreni“, „Voz za sreću“ i zaključna „Još uvek ima nade“, ovdje u album verziji malo drugačijoj od one sa singla, čisto da se ne ponavljaju.
I fakat, za DAB još uvijek ima nade. Prebrodili su veliku krizu, utišali svoje demone i ponovno se izmislili u novom, organskijem duhu. Osjeća se nova energija, drugačija je struktura pjesama i drugačiji je zvuk benda, ali kad se podvuče crta, to je i dalje onaj stari, dobri Del Arno. Tijekom recentne serije promotivnih nastupa bend je novi album izveo na početku, u cjelini i cijelosti (isto to je i Bare radio na promociji svog posljednjeg albuma), što je dokaz koliko vjeruju u svoj novi materijal, a čak i kad promotivna „groznica“ prođe, ostat će bar pet-šest pjesama s njega koje će sigurno imati svoje mjesto u set listi. (Ocjena: 4 stara leka)
Zli Hadžo
