Turbonegro – Rock'n'Roll Machine
Helly Cherry
Prije nego krenem sa albumom, zamislite Evroviziju 2019. Na binu izlaze predstavnici Norveške! TURBONEGRO! (a pjevač Englez). Publika oduševljena! Urlaju, skaču, kolutaju očima, curice u šljokicama svrš ... u ekstazi - presrećni su da vide umaškarane muškarce koji izgledaju kao da su doletili ravno sa neke homoseksualne žurke. Svi žele da budu dio novog LGBT talasa, svi žele da budu uljudni i progresivni. Ljepota! A ljepota je u tome što publika i žiri nemaju pojma da se Turbonegro posprdavaju, i to deeebelo! Turbonegro su sve samo ne pro-evropski, pro-liberalno ili bilo kako moderno pro-orjentisani. Turbonegro su bunt, zajebancija, groteska, kabare. Turbonegro su, Turbonegro. Izlaze na binu i sviraju bilo koju pjesmu sa novog albuma. Rambo je bio hrabar (mudo, što bi rekli), ali Turbonegro sa ovim potezom bi slomili Evroviziju. Naravno, pod uslovom da ih Norvežani izglasaju za Evroviziju, što možda i nije toliko daleko od mogućega ☺ Kakva bi to poruka bila! Kakav bi to bio šou!
Ma ovo je mašta, moja imaginacija, prkos koji ne jenjava godinama. Međutim, scenario Evrovizije nije za isključiti. Zašto? Sada počinjemo o albumu.
„Rock'n'Roll Machine“ je album koji iznenađuje. U početku mi je bio šok čuti Turbonegro da koketiraju sa pop zvukom i stilom... dok nije kliknulo, dok nisam čuo sve pjesme dosta puta, odslušao tekstove i uvidio širu sliku. Tada se vidik otvorio. Smiješno je i pomisliti da su Turbonegro mogli drugačije. Samo je bilo pitanje kada će objaviti jedan ovakav album. „Rock'n'Roll Machine“ je vrhunac njihove groteske i posprdavanja sa cijelom egzistencijom. I dalje ne gledaju na svijet nešto pretjerano ozbiljno, ali i dalje prave odlične pjesme a ovaj album je i najkomercijalniji u karijeri ali bez da je bend izgubio imalo od stava ili samopoštovanja. Ljudi se jednostavno dobro zabavljaju, zajebavaju i sprdaju. Ne vidim ništa loše.
Potreba da se bend održi u životu, da se nešto zaradi i ipak živi koliko toliko civilizovano kada već zalaze polako u godine, i potreba da se pokazuje srednji prst i kaže što misli, je idealno povezano u ovom albumu. Bijesni i razulareni Pop/Rock u Turbonegro maniru. Potpuno nerealno, apsolutno pun pogodak. Kada se svi trkaju da budu najljepši, najbolji, najčistiji, Turbonegro ih sve gaze. Dolaze iz kaljuge, bili su na ivici smrti, vratili se i nastavili da deru i sada pokazuju i lekciju cijelom pop svijetu. Treba im skinuti kapu. Ovo je uspjeh koji mnogima izmiče, uključujući 90% ljigave pop scene jer jednostavno nemaju njihovo iskustvo i njihovu volju. Nisu u muzici iz čisto finansiskih pobuda. Album je razigran, pun pjevljivih pjesama, rifova za horsko pjevanje, izvrgavanje ruglu svega i svačega ... i „Rock'n'Roll Machine“ je doista jedna iznenađujuća Rokenrol Mašina panćofa koji se ne predaju godinama.
„Skinhead Rock and Roll” i „John Carpenter Powder Ballad“ su kao pjesme sa Van Halenovog albuma 1984. „Well Hello“ kao sa početka karijere, „Rock'n'Roll Machine“ je naravno aluzija na znamo već što, a album završavaju sa, naravno, sexy, vrcavom i bezobraznom „Backseat Education“. Ne treba je posebno objašnjavati. Znate kako – ovaj album je slobodno mogao da bude nazvan po Rambovom KPGS! Starim hardkor fanovima se baš neće svidjeti ova promjena, ali ovo je toliko suptilna zajebancija da je grijeh reći išta loše.
Turbonegro su prvi i jedini Death Punk bend na svijetu. I nakon slušanja ovog albuma, i nakon svih plivanja po pop vodama, ovo jeste i dalje, i uvjek će biti, najbolji i najkvalitetniji Death Punk. Jeste da su jedini, ali su nevjerovatni! Turbonegro must be destroyed!
Nikola Franquelli
Ma ovo je mašta, moja imaginacija, prkos koji ne jenjava godinama. Međutim, scenario Evrovizije nije za isključiti. Zašto? Sada počinjemo o albumu.
„Rock'n'Roll Machine“ je album koji iznenađuje. U početku mi je bio šok čuti Turbonegro da koketiraju sa pop zvukom i stilom... dok nije kliknulo, dok nisam čuo sve pjesme dosta puta, odslušao tekstove i uvidio širu sliku. Tada se vidik otvorio. Smiješno je i pomisliti da su Turbonegro mogli drugačije. Samo je bilo pitanje kada će objaviti jedan ovakav album. „Rock'n'Roll Machine“ je vrhunac njihove groteske i posprdavanja sa cijelom egzistencijom. I dalje ne gledaju na svijet nešto pretjerano ozbiljno, ali i dalje prave odlične pjesme a ovaj album je i najkomercijalniji u karijeri ali bez da je bend izgubio imalo od stava ili samopoštovanja. Ljudi se jednostavno dobro zabavljaju, zajebavaju i sprdaju. Ne vidim ništa loše.
Potreba da se bend održi u životu, da se nešto zaradi i ipak živi koliko toliko civilizovano kada već zalaze polako u godine, i potreba da se pokazuje srednji prst i kaže što misli, je idealno povezano u ovom albumu. Bijesni i razulareni Pop/Rock u Turbonegro maniru. Potpuno nerealno, apsolutno pun pogodak. Kada se svi trkaju da budu najljepši, najbolji, najčistiji, Turbonegro ih sve gaze. Dolaze iz kaljuge, bili su na ivici smrti, vratili se i nastavili da deru i sada pokazuju i lekciju cijelom pop svijetu. Treba im skinuti kapu. Ovo je uspjeh koji mnogima izmiče, uključujući 90% ljigave pop scene jer jednostavno nemaju njihovo iskustvo i njihovu volju. Nisu u muzici iz čisto finansiskih pobuda. Album je razigran, pun pjevljivih pjesama, rifova za horsko pjevanje, izvrgavanje ruglu svega i svačega ... i „Rock'n'Roll Machine“ je doista jedna iznenađujuća Rokenrol Mašina panćofa koji se ne predaju godinama.
„Skinhead Rock and Roll” i „John Carpenter Powder Ballad“ su kao pjesme sa Van Halenovog albuma 1984. „Well Hello“ kao sa početka karijere, „Rock'n'Roll Machine“ je naravno aluzija na znamo već što, a album završavaju sa, naravno, sexy, vrcavom i bezobraznom „Backseat Education“. Ne treba je posebno objašnjavati. Znate kako – ovaj album je slobodno mogao da bude nazvan po Rambovom KPGS! Starim hardkor fanovima se baš neće svidjeti ova promjena, ali ovo je toliko suptilna zajebancija da je grijeh reći išta loše.
Turbonegro su prvi i jedini Death Punk bend na svijetu. I nakon slušanja ovog albuma, i nakon svih plivanja po pop vodama, ovo jeste i dalje, i uvjek će biti, najbolji i najkvalitetniji Death Punk. Jeste da su jedini, ali su nevjerovatni! Turbonegro must be destroyed!
Nikola Franquelli