Kapa dolje, sjebani brate Jonathane!
Helly Cherry
Nedugo nakon što je s matičnom grupom Korn izbacio album „The Serenity of Suffering“ (2016.), Jonathan Davis se nakon deset godina pripreme napokon odlučio na objavu vlastitog albuma. Izbacivši singl pjesmu „What It Is“, Davis je još jednom dokazao svoj kapacitet i unutarnju snagu koju iskazuje kroz glazbenu umjetnost.
Izvan grupe Korn, Jonathan je počeo djelovati još 2002. godine stvarajući soundtrack za film „Queen of the Damned“ u kojemu je ulogu kraljice vampira Akashe utjelovila tragično preminula Aaliyah. Isprva je osobno izvodio vokale za svoje skladbe, međutim zbog ograničenog ugovora s tvrtkom Sony vokalni dio je morao prepustiti drugim pjevačima. Angažirao je svojih pet prijatelja, također vrhunskih izvođača, stoga su oni snimili vokale. Uključili su se: Wayne Static (Static-X), David Draiman (Disturbed), Chester Bennington (Linkin Park), Marilyn Manson i Jay Gordon (Orgy). Jonathan se ujedno pojavljuje u filmu u sceni gdje poziva mlade za koncert.
Dakle, „Queen of the Damned“ je njegov prvi solo izazov, mada je i ranije sudjelovao na raznim kompilacijama od kojih treba izdvojiti suradnju na drugom albumu grupe Snot nazvanim „Strait Up“. Naime, nakon prvog albuma „Get Some“ iz 1997. godine, pjevač Lynn Strait gubi bitku sa životom u prometnoj nesreći. Njemu u čast ostatak benda stvara album na kojemu pored Jonathana gostuju: Serj Tankian (System of a Down), M.C.U.D. (Hed PE), Max Cavallera (Soulfly, Sepultura), Ozzy Osbourne, Fred Durst (Limp Bizkit), Dez Fafara (Coal Chamber), Corey Taylor (Slipknot) i mnogi drugi.
26. siječnja 2018. godine događa se čudo pod nazivom „What It Is“. Poslušavši singl ostao sam umno paraliziran. Pjesma odaje sićušnu dozu komercijale, međutim svaka rock/metal balada ju ima, a opet ne mogu reći da je „What It Is“ balada. Ova izvedba je po meni izravno otkrivanje vlastitih osjećaja, života koji nestaje u rukama onoga koji ga pokušava živjeti, kvalitetna i iskrena depresija u kojoj samo rijetki mogu iskreno uživati. Ne znam, slušam i razmišljam… o težini na Jonathanovoj duši, o težini koju svi mi nosimo u sebi, pa se suzdržavam pustiti suzu i pokušavam biti snažan, ali naposljetku: tko ga jebe! Ponekad treba i zaplakati; treba biti snažan i za emocije koje ionako sputavamo boreći se s modernim bezdušnim čudovištima. Ponekad treba sjesti u samoći i uživati u tami, jer i ona liječi; samo one rijetke.
Kapa dolje, sjebani brate Jonathane!
Izvan grupe Korn, Jonathan je počeo djelovati još 2002. godine stvarajući soundtrack za film „Queen of the Damned“ u kojemu je ulogu kraljice vampira Akashe utjelovila tragično preminula Aaliyah. Isprva je osobno izvodio vokale za svoje skladbe, međutim zbog ograničenog ugovora s tvrtkom Sony vokalni dio je morao prepustiti drugim pjevačima. Angažirao je svojih pet prijatelja, također vrhunskih izvođača, stoga su oni snimili vokale. Uključili su se: Wayne Static (Static-X), David Draiman (Disturbed), Chester Bennington (Linkin Park), Marilyn Manson i Jay Gordon (Orgy). Jonathan se ujedno pojavljuje u filmu u sceni gdje poziva mlade za koncert.
Dakle, „Queen of the Damned“ je njegov prvi solo izazov, mada je i ranije sudjelovao na raznim kompilacijama od kojih treba izdvojiti suradnju na drugom albumu grupe Snot nazvanim „Strait Up“. Naime, nakon prvog albuma „Get Some“ iz 1997. godine, pjevač Lynn Strait gubi bitku sa životom u prometnoj nesreći. Njemu u čast ostatak benda stvara album na kojemu pored Jonathana gostuju: Serj Tankian (System of a Down), M.C.U.D. (Hed PE), Max Cavallera (Soulfly, Sepultura), Ozzy Osbourne, Fred Durst (Limp Bizkit), Dez Fafara (Coal Chamber), Corey Taylor (Slipknot) i mnogi drugi.
26. siječnja 2018. godine događa se čudo pod nazivom „What It Is“. Poslušavši singl ostao sam umno paraliziran. Pjesma odaje sićušnu dozu komercijale, međutim svaka rock/metal balada ju ima, a opet ne mogu reći da je „What It Is“ balada. Ova izvedba je po meni izravno otkrivanje vlastitih osjećaja, života koji nestaje u rukama onoga koji ga pokušava živjeti, kvalitetna i iskrena depresija u kojoj samo rijetki mogu iskreno uživati. Ne znam, slušam i razmišljam… o težini na Jonathanovoj duši, o težini koju svi mi nosimo u sebi, pa se suzdržavam pustiti suzu i pokušavam biti snažan, ali naposljetku: tko ga jebe! Ponekad treba i zaplakati; treba biti snažan i za emocije koje ionako sputavamo boreći se s modernim bezdušnim čudovištima. Ponekad treba sjesti u samoći i uživati u tami, jer i ona liječi; samo one rijetke.
Kapa dolje, sjebani brate Jonathane!
Mario Lovreković – Lovra