ALGIERS (SAD)
Klub Doma Omladine – Beograd
1.2.2018. – 20h
 

Četvrtak 1. februar 2018. godine u Beogradu obeležio je koncert američke muzičko-političke senzacije - bend Algiers. U organizaciji ekipe iz RockSvirke četvoročlani sastav iz Atlante je nastupio u punom Klubu Doma omladine. Vrata su bila otvorena od 20 časova, dok je šou krenuo dvadeset minuta nakon 21h.

U Klubu nije bilo dozvoljeno pušenje zbog smetnji koje duvanski dim uzrokuje kod članova benda, što ja svesrdno pozdravljam. Neposredno pred početak nastupa sa zvučnika su  odzvanjali zvuci nemačkog sastava DAF, što je bila dobra uvertira u ono što je usledilo. Uz zujanje gitare i uvodne reči političkog monologa koji je okupirao ušne školjke naroda u publici, na binu izlaze Frenklin, Rajan, Li i Met. Svoj nastup otvaraju numerom ’’Cry of the Martyrs’’. Odmah na početku su nam dali do znanja da nije u pitanju nikakav belosvetski nadmeni muzički četverac koji je levu politiku i nju kao takvu unutar muzike, iskoristio zarad nekih ličnih ciljeva i samopromocije, već da su i praktično celi u tome. Jedan u nizu dokaza, taj sa početka, jeste silazak pevača Frenklina među publiku tokom pesme, čime je zapravo pokazao težnju ka jedinstvu i jednakosti nas i njih, odnosno NAS. Nije prezao ni da pozove publiku da priđe bliže bini u trenucima kada mu se učinilo da postoji jaz.

Nakon uvodnog predstavljanja beogradskoj publici numerom sa poslednjeg ’’The Underside of Power’’ albuma iz 2017. godine, vratili su nas u 2015. na album identičnog naziva benda pesmom ’’Black Eunuch’’. Njom su prikazali kako gospel muzika može biti artikulisana kroz modernije varijante gitarskih, ali i elektronskih zvukova. Publika, koja je u potpunosti ispunila prostor Kluba Doma omladine u potpunosti se prepustila difuziji muzičkog eklekticizma Algiers-a. Drugi silazak Frenklina među narod dogodio se tokom pesme ’’Walk Like A Panther’’, koja otvara novi album, dok je, meni omiljena - ’’Death March’’, usledila odmah potom.

Najagilniji član ’’posade’’ je definitivno bio basista Rajan koji je tokom pojedinih pesama svojim igrama i plesom neposredno pozivao ljude na isto. Interesantna je bila i majica na njemu. Naime, vokalno-instrumentalni proizvod benda jeste na tragu gospel, soul i eksperimentalne (elektronske) muzike, međutim, činjenica je da, iako ga muzički ima samo u obrisima, punk bekgraund benda i stav za koji je dobrim delom upravo on zaslužan, prosto iluminira iz njih. Ovo dovodi do zaključka da je recept za dobar društveno-politički angažovan bend makar malo, na vrhu kašičice, panka. Pored bas gitare Rajan se nije libio ni midi kontroler da zasvira na par numera. E, da ne zaboravim – majica koju je nosio je majica kultnog teksaškog anarhističko hardcore/punk benda - Millions of Dead Cops.

Išlo se dalje sa ’’Irony.Utility. Pretext’’, ’’A Hymn fot an Average Man’’, ’’Animal’’ i lagano stiglo do pesme koja je izazvala najveći usklik publike – ’’Blood’’. Frenklin je zapao u ekstazu tokom ove pesme, pa su se udarci, čas dairama, čas nogom, smenjivali jedni za drugim. Inače, pored daira i mikrofona, Frenklin svira gitaru i klavir. Prvi gitarista Li Teši je žice, jedne od dve, svoje gitare par puta tokom nastupa ’’mazio’’ gudalom, što je tek posebnu draž dalo tim pesmama. Vidno razdragana publika, uglavnom sa dužim iskustvom slušanja muzike je svoj doprinos nastupu davala u velikim količinama, posebno pljeskanjem u ritmu koji je dopirao sa razglasa. Paradigma je bila naslovna numera novog albuma, koja je, pak, bila jedna od tri numere kojima su završili nastup. Druge dve bejahu ’’But She Was Not Flying’’ i ’’The Cycle/The Spiral: Time to Go Down Slowly’’. Ova potonja zatvara novi album, a i ovde se javila u ulozi poslednje, u 22.20. Fake news. Vratili su se na binu posle par minuta.

Bis je Frenklin započeo sa ’’Dobro veče’’ uz limenku Zaječarskog piva, a što se srpskog jezika tiče, tokom nastupa je par puta izgovorio i ’’Hvala’’. U deset minuta bisa našle su se ’’Mme Rieux’’, ’’Cleveland’’ i ’’Old Girl’’. Pri kraju numere ’’Cleveland’’, Frenklina je impuls dobre večeri nagnao da gitaru doslovno baci njihovom binskom asistentu, koji je lavovski deo posla odradio, s obzirom na činjenicu da se po bini jedva moglo hodati od količine prateće opreme, pedala, intrumenata... No, to nije bio problem za pevača da na poslednjoj numeri pronađe mesta ne bi li kraj dočekao u ležećem položaju.

Prvi dan najkraćeg meseca u godini i premijerni nastup benda iz daleke Amerike, zahteva makar još jedan izlazak na binu. Pesmom ’’Remains’’, istom onom kojom otvaraju svoj prvi album, konačno su zatvorili ovo fantastično veče u 22.45, nakon sat i trideset minuta odlične, energične i svirke koja je imala i emancipatorski sadržaj. Skoro pre svake numere usemplovani govori ili politički citati, dali su se čuti i primiti k znanju, čime još jednom potvrđuju svoj angažman i spremnost na politički rad kroz muziku.

Koncert je bio veoma dobar. Sitni problemi sa zvukom, konkretno mikrofonijom, korigovani su brzo i u hodu, međutim, jedna mala zamerka u samom pristupu mora biti pomenuta. Premalo je bilo verbalne komunikacije sa publikom. Činjenica je da je bend hteo da izbegne momenat propovedi i da su usemplovani govori govorili umesto njih, ali smatram da se moglo defakto malo više prozboriti. Ipak, to je neko moje lično zapažanje, koje publika generalno, s obzirom na veoma dobru reakciju, po svoj prilici nije zamerila.

Izlazeći sa koncerta zapazio sam majicu koju su prodavali, na kojoj piše ’’Destroy Fascism’’. Era je svetskih političkih turbulencija. Trampova vladavina je definitivno probudila potlačeni narod Sjedinjenih Američkih Država, a mimo toga dala novo gorivo za bendove koji žele tekstualno i pristupom izaći iz zone komfora. Jedan od tih jesu i Algiers. ’’All Power To The People’’, pisalo je na zastavi koja se viorila iznad glave bubnjara Meta, pa bih u tom maniru i završio ovaj izveštaj.

Nemanja Mitrović Timočanin