„Veštica iz Strašilova – Memento mori“ svoj put započela je kao deseta knjiga Miloša Petkovića, ali je vrlo brzo postala sasvim drugačiji „projekat“ i prerasla u njegovo prvo koautorsko delo u saradnji sa ruskim piscem Antonom Ivanovičem Leskovim, kome je ovo debitantski roman. Ideja za knjigu Milošu se javila kada je sa par pritjatelja obišao selo Botunju, drvo zapis, napuštena sela, vinograde i ostale zanimljivosti tog kraja. Neki od tih prijatelja postali su inspiracija za likove koje srećemo u knjizi a drugi su učestvovali u njenom stvaranju kao savetnici. Miloševa želja bila je da ispriča priču koja će prikazati sva ta napuštena sela, lepotu samog predela i njegovo bogatstvo legendama i običajima. Između ostalog sarađivao je i sa Ivanom Nisingerom, koji je Milošu i preporučio Antona, kao savetnika za kriminalne i istražiteljske epizode, čija saradnja vrlo brzo prerasta u koautrstvo. 


Antonov stil je veoma sličan Miloševom, koji nastavlja da unapređuje svoje pisanje sa svakim romanom, te se zaista ne primećuje koje delove je pisao koji autor, što je za svaku pohvalu. Već sam napomenuo da se radnja dešava u Rasinskom okrugu, u Botunji i ostalim selima ovog kraja, dok se deo radnje odvija u Kozniku, čiju mistiku su autori iskoristili da svom delu daju notu onostranog. Posle druženja sa likovima iz svetske književnosti čije likove nije bilo potrebno stvarati već samo im dodati po koju sitnicu zarad toka radnje, ovog puta Miloš i Anton su stvorili sasvim drugačije likove od onih na koje smo navikli. Želja im je bila da likovi budu najbitniji deo ovog romana te su se dali u iscrpan posao istraživanja mitologije i lokalnih mitova ali i naučnih knjiga da bi nam „doneli“ pune i formirane karaktere sa kojima je moguće povezati se i iskreno mariti za njihove sudbine. Kada kažem mariti za njihove sudbine to i zaista mislim jer ovo nije knjiga u kojoj znate da će svi preživeti, ili barem srećno doći do kraja. Ne. Ovo je knjiga koja obiluje horor elementima, i možete je posmatrati kao mešavinu forenzičkog trilera i horora.

Kao što sam već napomenuo likovi su dobro kreirani, kompletni, svako ima svoju priču, pozadinu i svrhu, što priznaćete nije čest slučaj na našim prostorima, gde često imate osećaj kao da je neki od likova tu samo da ispriča određeni deo priče ili posluži autoru da popuni rupe i premosti do sledećeg uzbuđenja. Ne, ovde su svi likovi koje pratite pažljivo osmišljeni, priči je posvećena velika količina vremena, nije se žurilo sa krajem, te je finalni proizvod odličan roman koji vam nudi mešavinu horora, avanture i misterije. Kao i sa svakim romanom Miloš je u saradnji sa Antonom provukao i „pozadinsku priču“ koja se nalazi „između redova“, a pronaći će je samo oni koji je budu i tražili. Međutim nije strašno ni ukoliko niste za taj poduhvat, „glavna“ priča je kvalitetna, fenomenalno ukomponovana te će vam kao što je napomenuto pružiti užitak i verujem da ćete ovu knjigu čitati više od jednom.

Što se prvog izdanja tiče, odlučeno je da knjiga bude štampana na ćirilici, a da foto album koji predstavlja dnevnik veštice Dijane bude rađen crno-belom tehnikom. Na fotografijama su prikazane lokacije, relikvije i likovi iz knjige, što omogućava čitaocima da vizualno osete duh ambijenta u kom se radnja odvija. Takođe sam iz razgovora sa čitacima na sajmovima knjiga u Beogradu i Nišu saznao da je određeni deo poželeo da poseti pomenuta mesta a nekolicina je svoj odmor koncepirla prateći pomenute lokacije. Knjiga ima malo više od 250 strana ali se čita brzo, ne zato što je laka već zato što je napisana tako da što je više čitate teže vam je da prestanete. Tako se desilo da je izvesni novinar zakasnio na posao jer je čitao knjigu do kasno u noć. Kvalitet knjige je takav da iako je poprilično lokalna ima potencijal da može biti objavjena bilo gde u svetu i da pobere simpatije čitalaca različitih čitalačkih afiniteta.

A sada malo i o samoj radnji i likovima. Knjiga je napisana u naratorskom licu i sastavljena je iz tri celine, „Beli koven“, „Lov međ’strašilima“ i „Bitka za Koznik“. Na početku knjige vraćamo se u prošlost, na početak druge četvrtine XIV veka, gde srećemo cara Dušana u njegovim pohodima ali tu boravimo samo kratko, tek da upoznamo izvesnog Krstana. Radnja ovog romana primarno se odvija početkom osamdesetih godina XX veka. U župskim vinogradima dešava se ubistvo koje lokalna policija nije u stanju da reši te u pomoć zovu niške istražitelje, pre svih tragača Hrastimira Krstića. Krstić je posebno nadaren, jer može naći i pratiti tragove tamo gde niko drugi ne može, odlično se snalazi u šumi i naizgled se ne umara kao njegove ostale kolege. Vinogradi pripadaju Vilimu Raduloviću, lokalnom zemljoposedniku i udovcu, čija ćerka boluje od retke bolesti, porfirije. Ona dane provodi u svojoj sobi, daleko od sunčevih zraka okružena zidovima od knjiga, koji za nju predstavljaju jedini portal u spoljni svet. Tajna njenog porekla ključ je za rešavanje zagonetke drevnog proročanstva Koznika. Zbog problema sa pticama Vilim angažuje sokolara Stribora, dete vlaha i grkinje koji na leđima nosi grčki krst kao ožiljak iz prošlosti i koji traga za svojom svrhom. Tokom svog boravka na Vilomovom imanju posećuje vešticu Dijanu, snohvaticu, koja mu čita sudbinu i koja će nas kasnije voditi kroz priču. Zbog niza brutalnih serijskih ubistava u poljima nadomak strašila Dijana okuplja beli koven, koji čine pomenuti dvojac i šumar Velja Zmajević. Koven po načinu na koji su žrtve ubijene i položene zaključuje da je u pitanju misteriozna životinja, možda čak i demon koga su prizvale crne veštice, zarad ispunjenja pomenutog proročanstva. Ko će prevladati? Beli ili crni koven? Nemojte biti sigurni da je ovo priča u kojoj dobro pobeđuje zlo, jer vešticama izdaja nije strana a strašila kriju mračnu tajnu...

Dakle „Veštica iz Strašilova“ je odličan roman kojim Miloš i Anton nastavljaju put hroničara naših mitova i legendi ispričanih kroz moderne i uzbudljve priče. Ovaj roman vam možda malo približi običaje i mitove opisanog kraja, možda poželite da posetite napuštena sela i vinograde ili sablasni Koznik. Stil je takav da u knjizi mogu uživati i mlađi i stariji deo publike, lako se čita a pruža dovoljno užitka, te vam je toplo preporučujem. 

Pogledajte i trejler za roman.

Darko Stanković