„The Serenity of Suffering“ je vratio KoЯn tamo gdje mu je i mjesto – na vrh nu metal scene



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Nikada nije bilo sumnje da će grupa Korn ostaviti veliki trag u povijesti nu metal glazbene scene. Izlaskom njihovog prvog albuma „KoЯn“ 1994. sve je postalo jasno. Prije svega to je bio svojevrsni pozitivni šok, jer do tada nitko nije svirao na takav način.

Bend je osnovan 1992. u Bejkersfildu, Kalifornija, a temelj su postavili gitarist Brajan „Hed“ Velč i basist Redžinald „Fildi“ Arvizu. Kada su imali svega petnaest godina, u školi su upoznali gitaristu Džejmsa Šafera, poznatijeg pod nadimkom „Manki“. Tražili su bubnjara i ubrzo im se javio trinaestogodišnji Dejvid Silveria. Počeli su svirati, održavati probe u Dejvidovoj garaži, imali su sve osim vokala. Sreća je bila na njihovoj strani, stoga su jedne večeri u baru začuli glas Džonatana Dejvisa i odmah su znali kako on mora biti član tada još neimenovanog benda. Nakon kraćeg nagovaranja Džonatan je pristao, te dao prijedlog za naziv grupe: Korn.

foto: Roadrunner
Put do slave bješe relativno spor. Isprva su svirali kao predgrupa slavnim bendovima kao što su Megadet i Merlin Menson; naime prvi album nije bio pretjerano popularan, mada je naposljetku gotovo zaslužio zlatnu nakladu, a potom su 1996. izbacili svoj drugi album „Life is Peachy“, koji im je donio veću popularnost i samostalne koncerte. Treći album „Follow the Leader“ iz 1998. otvara im sva vrata, a singl „Freak on a Leash“ im 1999. donosi nagradu Gremi za najbolji spot. Bend započinje vlastitu turneju „Family Values“ na kojoj im gostuju Limp Bizkit, Ramštajn i legendarni Ajs Kjub. Uslijedili su albumi „Issues“ (1999) i „Untouchables“ (2002) na kojim se osjete promjene u načinu izvedbe. Album „Take a Look in the Mirror“ izlazi 2003. i donosi pjesmu „Did My Time“, snimljenu za film „Lara Croft: Tomb Raider – The Cradle of Life“, a u samom video spotu pojavljuje se prelijepa Anđelina Džoli.

Dolazi tužno vrijeme za Korn. Bend napušta Brajan „Hed“ Velč koji se suočava s ovisnošću o alkoholu i drogama, okreće se kršćanstvu i počinje se brinuti o svojoj kćeri koja je ostala bez majke. Korn nastavlja s radom, te 2005. izlazi njihov sedmi studijski album „See You on the Other Side“. Godinu kasnije bend napušta bubnjar Dejvid Silveria koji osniva obitelj i napušta javni život općenito. Čini se kako Korn tada dolazi u kreativnu krizu, jer sljedeća četiri albuma prolaze prilično nezapaženo, međutim svakom umjetničkom neredu dođe kraj. Napokon, 2016. izlazi album „The Serenity of Suffering“ i vraća Korn tamo gdje mu je i mjesto – na vrh nu metal scene. Osim Davida prisutni su svi iz originalne postave, a to se itekako osjeti u njihovoj glazbi.

Posljednji album nekako prirodno ulazi u uho slušatelja, smisleno, polagano i naposljetku ostavlja snažan dojam. Hed ga je opisao riječima: „It is heavier than anyone's heard us in a long time“, što je potpuno točno. Priča počinje s izvrsnom „Insane“, a zatim slijedi „Rotting in Vain“. Za obje pjesme su napravljeni savršeni video spotovi. „Insane“ prikazuje fotografa iz nekih prošlih vremena, kako doživljava čudne vizije koje mu nameće mrtva žena koju je fotografirao. „Rotting in Vain“ je uzbudljiv video dobre produkcije u kojemu glumi Tomi Flanagan, poznat kao Filip „Čibs“ Telford iz serije „Sons of Anarchy“. Na albumu gostuje Kori Tejlor iz Slipnota, te s Džonatanom izvodi pjesmu „A Different World“, za koju je također snimljen video. Tu snimanje spotova ne prestaje, stoga bend radi još dva uratka za pjesme „Take Me“ i „Black Is the Soul“.

Bez obzira na sve spomenute hitove s albuma „The Serenity of Suffering“ nekako bih izdvojio pjesmu koja se nakon desetak slušanja počinje lijepiti za srce i dušu, a to je „Everything Falls Apart“. O ukusima se ne raspravlja, ali moje srce odabire nju kao najbolju s albuma.

Korn se vratio na velika vrata, nadam se da će nastaviti stvarati u ovom smjeru – bez puno eksperimenata i filozofije, jer Džonatan je talent koji se ne može samo tako ugasiti, Hed i Manki su majstori na gitarama sa sedam žica, a 5-string Ibanez najljepše zvuči u Fildijevim rukama.

Mario Lovreković – Lovra



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva