foto: Jakov Simović
Dešava mi se da se navučem na jedan spot, toliko da ne mogu da povučem ni dva dima a da ne krenem da razmišljam o scenama, pa odmah hvatam net i ponovo ulazim u priču, čini mi se da sam otkrio nešto veliko i sjajno, ali već u narednom trenutku ne verujem sebi. Ima spotova koje volim zbog kadrova, ima i onih koji opisuju muziku kako mi sviđa, neke gotivim zbog dobre montaže, ali muzički video za pesmu „Sa Krova“, nadrealnog čeda BIGZ-a, benda Dingospo Dali, e ovaj spot volim zbog njegovog scenariste – Nikole Lekića.

Naravno, pogledao bih šta god da ovaj bend objavi, jer već godinama se palim na njih i pratim šta rade, još od Bluzdogovih spotova pa na ovamo. Sada sarađuju sa fotografom Jakovom Simovićem, još jednim kreativcem kojeg sam slučajno upoznao u BIGZ-u i čiji mi se stil svideo još u spotu za „Pelin“. Zapravo, najviše mi se svidelo kako su u idejnom smislu nastavili ono što su započeli sa videom za pesmu „Ona“, unapredivši to u vizuelnom pogledu, pa im sada spotovim izgledaju mnogo profesionalnije, ali i dalje imaju dozu nesavršenosti, treša koji im daje dušu.

„Sa krova“ je poslednja singl pesma sa albuma „Sve dok mislim da je ovo drugi svet“, koji konačno (čekam ga jebeno dugo, mislio sam da će pre stići album Tula nego njihov debi!) izlazi ove jeseni. Inače, to mi je i omiljena pesma sa ovog albuma, pa mi je poteško da odvojim šta je objektivni sud o spotu, a šta moj trip i scene koje sam proživeo živeći sa ovom pesmom. Da biste me potpuno razumeli što toliko otkidam na ovaj muzički video, morao bih da vam prepričam kako sam išao u Kragujevac da slušam Larsku, pa sam u kragujevačkom SKC-u, pre svirke, nasumično bio na predstavljanju neke knjige „Trafika“, nekog Somborca, Nikole Lekića, sa kojim sam se posle neviđeno skontao, da bih tek na kraju shvatio da je on zapravo Papa Domingo, autor istoimenog bloga koji sam pratio i čitao par meseci pre toga. Na promociji je rekao da knjigu možemo da uzmemo besplatno ili da je kupimo za koliko god novca želimo, a ja sam imao samo 60 dinara, i to 3 po dvadeset (kusur od rizli), ali sam mu obećao da ću ga posle častiti pivo. I dobar mu je taj roman, ali to je već treća priča, previše sam otišao sa onog kadra o kojem sam hteo da pričam.

A kadar je Sunce, ono Sunce iz sedme sekunde spota, ono Sunce nacrtano na pločniku kod Brankovog mosta. Ima nečeg naivno dečijeg u toj simbolici, mada ne bih rekao da je spot u tom duhu, ali sigurno zrači nekom čudnom energijom. Vuče vas da ga ponovo pogledate, a meni se sad čini da ni ne gledam ono što je u njemu snimljeno, već samo ono što ja umišljam. Puno je detalja o kojima sam razmišljao, neki su mi bili jasni kao onа dva ćirilična „Д“, napisana kredom, ali i dalje tripujem šta je fora sa onim perom i što devojka jede baš pomorandžu. I opet satovi, prokleti satovi koji se pojavljuju u tri od četiri njihova spota. Da, primetio sam da je ovo njihov prvi spot u kojem se ne pojavljuje nijedan član benda, ali mi je trebalo mnogo više vremena da skontam da devojka iz spota nije stvarna, nju glumi Unja Green, a ja sam toliko bio navučen na njenu ulogu iz videa da nikako nisam mogao da je povežem sa profi denserkom koju sam video na njenom instagramu. U ovom spotu je toliko neobično lepa, idealna draga svakog tipa koji se kao ja prima na gotičarke, zamišljao sam kako ću je prepoznati na nekom stepeništu po cipelama, baš kao u kadru 2:09.

Ali mi čak ni ona ne privlači pažnju kao oni kratki momenti u kojima se pojavljuje Nikola Lekić, Papa Domingo, jedan strava tip kojeg sam prvo upoznao kroz njegovo pisanje, pa ga onda sreo uživo. I eto njega u 3:13 kako pruža papir sa crtežom Sunca, naivnim i dečijim, a njegovom rukom nacrtanim. Jebi ga, bojim se da ćete morati da pročitate njegov blog, pa i roman „Trafika“ da biste me skontali što mi je ta scena toliko upečatljiva, čak i više od poentiranja na kraju spota, na samom kraju kada konačno gledamo sa visine, baš u tom trenutku kada ona sa krova baca zgužvano Sunce. 


Pročitajte i prethodne tekstove našeg serijala "Priče o spotovima".
Andrea Kane