Niški instrumentalni cosmic rock bend There. predstavio je svoj prvi spot. Numera „Sleep! Dream!“ sa aktuelnog debi albuma Chasing the basics, ekranizovana je od strane Miloša Tasića (Grof industries). Snimanje se obavljalo u periodu septembar-novembar prethodne godine, akteri su sami članovi benda (istvremeno i saradnici na scenariju), a kamerom su upravljali Aleksa Jovanović i Nenad Damnjanović.


Pred nama je ostvarenje koje neodoljivom lakoćom muzičkih i slikovnih boja osvaja naša čula. Lepota je, kažu, u jednostavnosti. A ovde sve izgleda vedro, optimistično, opuštajuće. Slow motion trip omogućava intenzivno uživljavanje u univerzum u kome je sve na dohvat ruke, a kristalna jasnost (verovatno zahvaljujući dobroj tehnologiji i preciznom oku koje je hvatalo kadrove) ubacuje u doživljaj ’’kao da sam ovde već bio i tako nešto doživeo’’. Skoro pa možemo da se saživimo sa trzajem oblaka i lelujanjem svake vlati trave.

Paradoksalno zvuči, u totalnom neskladu sa naslovom, ali ova uspavanost sa ekrana razbuđuje... Ne znam zašto mi, u poslednjih nedelju dana čim ugledam jutro, u glavi odzvanja ova pesma, pa dok polubunovna napipavam džezvu napipavam i opciju PLAY.
Čudno... Verovatno je to taj lagani prelaz potreban za uton u stvarnost...

Svakako, muzika There.-a otvara mnogostruke mogućnosti tumačenja. Da se metaforično izrazim, svako je od nas doživeo letenje u snu i drukčije ga objašnjava. Ali nećemo se ovde baviti tumačenjima arhetipova. Neka za sada Jung spava mirno.

Već sam jednom rekla da je instrumentalna muzika u prednosti – jer te tekst ne ograničava na značenje neke slovne ’’materijalizacije’’. Daje ti šansu da eventualno uglazbiš u glavi neku svoju omiljenu pesmu. Mene ovaj auditivno-vizuelni univerzum nagoni da ponavljam stihove Kamene uspavanke Stevana Raičkovića: ’’Uspavajte se gde ste zatečeni/ Po svetu dobri, gorki, zaneseni...“; „Zarastite u plav san kameni/... vi crne vode u beličastoj peni...“

Naglašeni imperativ u naslovu ovog muzičkog komada može u sadašnjem, savremenom trenutku zazvučati krajnje dekadentno. Carpe diem! – blistava maksima renesanse danas sija jače no ikad, jače nego zraci sunca u podne koji direktno upadaju oči ispod poluspuštene roletne. Spavanje je precenjeno. Spavanje je nedostižan san. Spavanje je jeretički, buntovnički čin, jer budna gotovost jedinke se smatra najvećom vrlinom.
Carpe diem! – jer svakog dana kada se probudiš, svi zidovi oko tebe gromko objavljuju sve ono što si u svom nesvesnom odsustvu propustio.
Biti budan, to je SVE!

A sanjati - sanjati znači biti sam sa sobom. A to je, danas, teška metafizika za sve te zelene tufnice na statusnoj traci socijalizacije. Sanjati isti san udvoje ili ’’u više’’ je, ipak, za sada samo fikcija, kao u Hazarskom rečniku (romanu jednog od najvećih lucidnih sanjara u našoj književnosti).
U konstantno onlajn bivstvovanju, tražeći fokus, jureći suštinu često nam neshvatljivo neuhvatljivo isklizavaj iz ruku taj čarobni akord za sreću potreban... Kao nedosanjani san… Kao neki  mnogo lep san koga u budnosti ne možeš da se setiš…
Ovaj je život stvarno prestvaran…
Možda baš neki razvučeni durski tempo treba da nas ubaci u taj dnevni ritam…
Repeat po repeat i dobiješ ...BEATstvo...
Sanjati deluje tako lako, kada imaš šta...
Širom zatvorenih očiju uhvatih san.



PS: Kažu naši stari da je opasno je spavati s otkrivenim nogama. Nije džabe u prostom narodu nastala izreka – zajeban ko kratko ćebe.

Ana Bjes