Nakon što sam sinoć još jednom iznova iskusila „čari” života u Beogradu, koje kažu da možeš da kreneš pola dana radnije negde, ali ako nemaš sreće sa autobusima svejedno ćeš zakasniti, utrčala sam u Božidarac kako bih propustila što manje onoga što je ove večeri bilo na programu.


Baš ovog puta (27.11.) je koncert organizovan od strane Resetora, kod kojeg sve počinje tačno na vreme, pa je ukrajinski sastav 5R6 već svirao kada sam ušla. Sala je bila solidno popunjena i to me je obradovalo. Uživala sam u onome što sam imala priliku da čujem. Bend mi je pre koncerta delovao interesantno, te sam se dala u preslušavanje njihovog materijala. Ono što je sjajno je da je uživo tom zvuku koji mi savršeno odgovara dodata sirova emocija, te se kompletna moja predstava o ovom sastavu popela na neki viši nivo. Čovek bi rekao da progressive rock, grunge, metal i post-hardcore nemaju baš mnogo toga zajedničkog, ali 5R6 se ne boje da koketiraju sa svim ovim žanrovima, da ih dublje istražuju, a zatim ujedinjuju. Instrumentali su im žestoki, a vokal hipnotišući i to zvuči kao savršena kombinacija. Za konkretniji opis njihove muzike, iskoristiću izjavu Igora, pevača sastava Stoned Jesus, jer je njom najbolje opisano kako ovaj bend zvuči: „5R6 zvuče kao Tool koji džemuju sa Alice in Chains i Riverside.”


Nakon kolega koje su poveli sa sobom na turneju, na binu se penju dugo očekivani Stoned Jesus. Božidarac je bio prepun i svi su jedva čekali da čuju bend koji prošle godine nije uspeo ni da dođe do Beograda, a sada se penje na binu, spreman da se oduži za propušteno. Ovaj sastav nije samo još jedan u grupi isusovskih bendova. Samouvereno se koristeći stoner rock i doom žanrovskim osnovama, dozvoljavaju da u njihovu muziku uplivavaju elementi bluesa, psychdelic i progressive rocka, pa čak i grunge-a. Na ovaj način samo ističu svoju strast prema samoj muzici, bez obzira na žanrove i pokazuju da jednostavno vole da sviraju glasne rock pesme. Publika je ovaj bend ispratila kako i dolikuje nakon toliko čekanja. Horski se pevalo, a tela su se pomerala u istom ritmu, kao hipnotisana. Ovaj sastav pravi tačno onakvu muziku kakva meni najviše leži, te sam pustila da me vokal vodi u nepoznata prostranstva uma.
Bend je ispraćen uz gromke ovacije, dok je Igor skidao majicu i bacao je u publiku. U momentu u kojem sam, u šali, krenula naglas da prokomentarišem kako se toliko zaneo, da me ne bi čudilo da baci još nešto, u publiku je poletela i njegova patika. Na taj način su se Stoned Jesus oprostili od beogradske publike.


Veče je kraju priveo rumunski sastav Methadone Skies. Iako je sala bila polupuna, naspram prizora od nekoliko minuta ranije, kada je bila krcata, sada je delovala poražavajuće prazno. No, ipak je pristojan broj ljudi ostao da podrži i poslednji bend. Drugi album ovog sastava, pod nazivom Enter the Woid, usmerio ih je ka ovom zvuku i tada su postali deo evropske underground scene, u kojoj sad odlično plivaju. Ove godine su objavili album Collosseus, koji su sada ujedno i promovisali pred srpskom publikom. Rumuni su se popeli na binu i odmah, bez odugovlačenja, započeli svoj nastup. Instrumentali ovog sastava se ne uklapaju u žanrovske stereotipe. Ni Methadone Skies ne zaziru od žanrovskih razlika u svojoj muzici, već žanr okreću u svoju korist i publici priređuju divlju, neočekivanu vožnju u nepoznato. Njihova muzika je kombinacija psychdelic, progressive rocka sa stoner i doom metalom i mutnim uplivima shoegaze-a, podžanra indie rocka. Ova čudna kombinacija zvuči veoma dobro svakom ljubitelju teškog, dubokog i sporog zvuka, dok bi nekom drugom možda mogla biti pomalo zamorna i teška za svariti.


Kompletno veče moglo bi se opisati jednom sintagmom – kolektivna hipnoza. Izgledalo je kao da se publika u potpunosti prepustila zvuku i da ih je on poveo u neke druge univerzume.

Kompletnu galeriju pogledajte na našoj fejsbuk stranici.

txt: Ostojić Jelena
foto: Bojan Mitrović