Nema tog [transatlantičnog] prazničnog dana, koji u horor filmu nije bio počastvovan kao datum smrti i krvoprolića! Bio to svuda popularni prvi april ("April´s Fool Day", 1986. i rimejk 2008.), još popularniji doček Nove Godine ("New Year´s Evil", 1980. i "Bloody New Year", 1987., zasad bez repriza), pa čak i patriotični dan nezavisnosti ("Uncle Sam", 1996., rimejk ne daj Bože nikad!). A tek kad se prisetim božičnih pokoljijada tipa "Silent Night, Deadly Night" (1984 i rimejk 2012), to je već podžanr za sebe, svemujebem! Međutim, pored dedamrazovskih zverstvi (i katoličko-uskršnjih! - "Easter Bunny, Kill, Kill!", 2006, leptemazo!), preodređeno najbolji dan za susret sa smrću je naravno značajni 31. oktobar (ovdi insert >thunder.wav<!).

A nije ni čudo, kad ga svuda volu, jelte. Posle dugog pripremanja, narodi i narodnosti Meksika baš ovog dana slave svoj Día de los Muertos (Dan mrtvih); Legendarni Kelti su 31. oktobra/prvog novembra slavili svoj čuveni Samhain, a rimokatolička je crkva svoj Dan svih svetih pomerila baš na ovaj datum ne bi li konvertiranje "divljaka" u Irskoj teklo lakše. Upravo njihovi potomci, koji su vekovima kasnije emigrirali u velelepnu Ameriku, su u novu zemlju sa sobom doneli i njihovu "novu" verziju Semhejna, to jest sećanja na pokojnike, All Hallow´s Eve, koju se u međuvremenu, gle čuda, po najboljem američkom običaju komercijalizovali ne bi li skoro svuda po kugli zemaljskoj kao Halloween postala sinonim za feštu i po.

Da se radnja nekih superkultnih horor klasika odvijaju upravo zadjeg dana u oktobru - za Karpenterov "Noć veštica" iz ´78. je verovatno čulo i pleme Desana iz najzabačenije prašumojebine u Amazoniji - ne začuđuje zasigurno nikog. Naravno, tu su i zasluženo nekultni primeri - čisto da vas upozorim našta da ne trošite vreme! - "Halloween: Resurrection", 2002.) (jeste, onaj gde Busta Rhymes sa kao kung fuom tuče Majersa), o "Halloween Night", 2006., ne morate ništa ni da znate, a Rob Zombijev pokušaj da "rekalibriše" mit o Majkl Majersu... bolje prekinimo ovde.

Na sreću, "Trick´r´Treat", koji je snimljen još sada tako davne 2007., a u javnost pušten tek 2009. godine, spada u prvu od gore navedenih kategorija helouvinskih produkcija. Ali zašto ovoj vrsnoj slavopojki na (ne samo) sam praznik po sebi nije bilo dozvoljeno da regularno bude prikazana na velikim platnima, iako je na svim mogućim festivalima bila odlično ocenjena, ostaće verovatno za vjek vjekova tajna holivudske producentske gilde. Režiser Majkl Doherti nam je sa svojim omažom na old-skul (epizodični) horor doprineo ekscelentan komad filma prikladnog ne samo za savršen filmski maraton pri noć veštica. Uzevši u obzir da je većina nas Karpenterovo remek delo sa ubicom koji preko svog lica nosi lice kapetana Kirka, sigurno odgledalo već nekih 42 puta, malo više raznovrsnosti nipošto nije suvišno, jelte.

Warren Valley, Ohio, 31. oktobar, to jes´ Halloween! U potrazi za adekvatnom pratnjom na žurku u šumi, simpatična Lori (Ana Pakin), koja se ove godine odlučila za seksi kostim crvenkape, naleće na beskrupuloznog ubicu mladih žena, a verovatno voli i bakice. Ali i Lori ima svoju tajnu! U drugoj priči direktor škole Stiven (Dilan Bejker) pokazuje halapjlivom dečaku iz komšiluka zašto bolje nikad ne uzimati slatkiše od stranaca. U sledećem segmentu upoznajemo ogorčenog usamljenika, gospodina Kriga (Brajen Koks), koji od strane helouvinskog monstruma - bukvalno rečeno - biva podsećan sta je u stvari pravi duh ovog prazničenja. U opet drugom odlomku, Ema (Lesli Bib) je apsolutno ubeđena da sveće u bundevama ni pod kojim slučajem ne smeju biti ugašene sve dok ne svane zora prvog novembra. U drugom delu grada, grupa predpubertetlija svojim nestašlukom postaju žrtve smrtonosne igre.

U svi epizodičnim (horor) filmovima, to je činjenica, mora uvek da se nađe i slabija epizoda, dal´ bilo to u narativnom ili nekom drugom smislu. Ni "Trick´r´Treat" naravno nije pošteđen ove falinke. Međutim, u ovom slučaju nijedna epizoda nije stvarno loša, kao kod drugih popularnih antologija "V/H/S" ili "The ABCs of Death" (obadva 2012., a naravno i jedan i drugi mogu da se pohvale nastavcima). Njima bih, pored nekih stvarno žešće njesra priči, jelte, zamerio i nekoherentost međ´ zasebnim epizoda, jer neretko svaka priča stoji apsolutno sama za sebe, a nekako, bar meni, uvek bolje leži kad ima i neke makar marginalne povezanosti. U Dohertijevom filmu su, kao onomad u Tarantinovim Petparačkim pričama, sve epizode (in)direktno povezane. Među ostalom, mali Sem (prepoznatljiv po džaku od krompira na glavi :)) se pojavljuje u svakoj od njih, a ovijeh se dana simpatični mališa može pohvaliti velikim fenbejsom koja vapi za nastavkom njegovih avantura, i kojima će želja uskoro biti uslišena, jer se na nastavku (konačno!) radi punom parom. Reč je čak i mogućoj trilogiji!

Sve u svemu, "Trick´r´Treat" slobodno možemo nazvati instant klasikom horor kinematografije, i to ne imajući u vidu samo tridesetprvooktobarsku tematiku. Kad bih ocenjivao filmove, a nije mi navika, jelte, bez razmišljanja bih na ovom mestu dodelio jakih sedam bundeva od mogućih deset bundeva. Happy Halloween!

Svetovid Svarožić