Prikaz zbirke ORDEN ZA OLOVNOG VOJNIKA - antologija niškog rokenrola 1980-2013

Visoka poezija (kao književni žanr) je u par navrata bivala proglašena delom rock subkulture kao najznačajnije tvorevine XX veka, ali lirički poduhvati rokenrola nisu nikada "zvanično" ušli u ičiju nacionalnu/akademsku liriku, sem možda Bob Dilana i Silvije Plat, kao retkih izuzetaka kojih mogu da se setim. Domaćih primera, za sada, nema. Tu je i posthumna "beatifikacija" poezije Jana Kertisa (Joy Division), od strane jeromonaha Jovana Ćulibrka, kao i prepevi od strane niških rokera/poeta koji su se desili pre toga. Tu bi zapravo i počela priča o potrebi da se i rokenrol tekstovi vrednuju, ne toliko u akademskom maniru, već kao zasebni entitet(i), koji se, priznaćete, ponekad "gubi" u odličnoj muzici, ostaje neuhvatljiv u celosti.


Priređivač ove antologije je imao herkulovski zadatak da predstavi poetske bisere niških bendova od kraja sedamdesetih pa naovamo. Neću kriti oduševljenje što sam konačno saznao šta pevaju Fleke, sa kojima zapravo i započinje ova lirička avantura, u refrenu pesme "Slatka mala". Tu je i celovit opus Dobrog Isaka, čiji mrak i beznađe izgledaju i mirišu veoma pesnički, po mom skromnom mišljenju. Ne bih da umanjujem značaj bilo koga ko je takođe prisutan u ovoj antologiji, ali iz urođene subjektivnosti moram pomenuti kultne "darkerske" bendove Trivalia, čudnjikavi electro Margita je Mrtva, kao i moje prijatelje iz bendova Figurative Theatre, LSV i Wagner Hat Lang Gehalten - srećom, pa su mnogi od ovih bendova prilično aktivni. Izbor je u svakom slučaju šarolik, fantastičan, neke pesme ostavljaju utisak "samotnosti", tj. kao da su "izvan" ovoga, ali je različitost u izražaju i utisku upravo ono što daje prednost rokenrol poeziji, naspram "sterilne" i značenjima opterećene akademske poezije. Autentičnost i pečati vremena u kojima su se kretali ovde prisutni bendovi su zalog tome.

Ukoliko se i dalje pitate zašto "rokenrol" poezija, a pominjem bendove "drukčijih" usmerenja (punk, darkwave, alt. rock itd.), prespavali ste časove rock subkulture i vratite se na početak recenzije.

Ukoliko se i dalje pitate gde su niški mejnstrim bendovi (uz dužno poštovanje) sa isuviše šarenim i sumnjivim tekstovima, vratite se na drugi pasus recenzije.

Kada isključite muziku u svojoj glavi (što je veoma teško ukoliko volite pesme), pokušajte da doživite katarzu kao čitalac, osmatrajući i razmišljajući aktivno o onome što čitate. Tu nema mesta nekoj preteranoj i "predvidljivoj" analizi, traženje nekih dubljih značenja (iako ih u većini slučajeva ima) rokenrol poezija je ili jasna ili potpuno hermetična, naizgled neopterećena metaforama, iako se njima kao remetilački faktor služi u svojim derivatima panka, hardkora. Objašnjavati svaku pesmu ponaosob, secirati je, tražiti joj "mane" (grozno zvuči, a tako i izgleda), suvišno je.
Skromno smatram da je najcenjenija karakteristika i kritički okvir rokenrol poezije iskrenost i stav, tekst ne mora nužno biti zabavan, niti preterano intelektualan, ali mora imati "udicu", refren, deo pesme koji je svojstven samo radu tog benda. Rokenrol ne mora biti nužno ni "umetnički" (gde nastupa autentična, "uličarska" poezija), iako on to svojom pojavom jeste. Muzika ovih bendova je avangarda, nešto izvan "standarda" i neka ostane tako.

Značaj ove zbirke je nemerljiv iz razloga što neguje i brine o ovoj subkulturi, o sceni koja je živa i koja se bori za svoje mesto u kulturi - orden je itekako zaslužen.

Zahvaljujem dobroj vili Olji W. na ustupljenoj zbirci :)

Desya Lovorov