Ne, ovo neće biti još jedan tekst o nekom bendu. Da, spomenuću par stvari. Ovaj tekst biće posvećen bendu The Eagles kao velikoj inspiracji za mnogo drugih muzičara. Zašto? Zato što su inspirisali muzičare u mnogo različitih žanrova, a to nije mala stvar. Da počnemo...

Nastali 1971. godine u postavi  Glenn Frey, Don Henley, Bernie Leadon i Randy Meisner. Jedni su od najprodavanijih bendova ikad. Osvojili su četiri Gremija. Proglašeni su za najuticajniji bend sedamdesetih godina prošlog veka. Njihovu diskografiju čini sedam albuma, od čega je čak šest došlo na prva mesta top lista i prvo mesto po prodaji. Svirali su zajedno devet godina, nakon čega je bend bio na “pauzi” četrnaest. Nakon toga rad je nastavljen do ove godine kada je Glenn Frey preminuo nakon duže borbe sa nekoliko bolesti. I da, njihov najveći hit “Hotel California” nije o sekti kako se priča sa kolena na koleno, nego je metafora za američko društvo tog vremena koje je generalno bilo neizbalanisrano (a sad kao jeste) između društvenog aktivizma i utrnulosti koje su sa sobom nosile šezdesete i sedamdesete. 


Karijera je trajala 45 godina, i čak bi se i u Wordu papir istrošio kada bi se posvetili kompletnom prepričavanju ovih legendi. Najveći uticaj ostavili su na:

KISS – Članovi benda Kiss su u nekoliko prilika izdvojili The Eagles kao veliku inspiraciju. Slušajući njih, shvatili su da iako je scenski nastup od velikog značaja, kvalitetan i dubok tekst takođe može privući publiku istom jačinom.
Daft Punk – Da, da Daft Punk su svoj najnoviji album (koliko ima da je izašao?) kreirali duboko inspirisani ritmom i opušteom atmosferom svih The Eagles albuma.
Dave Navaro – Gitarista Jane’s Addiction inistira da je svoju ljubav prema muzici razvijao uz njih. Pod tim misli, muzici kao delu, skup nota, kreaciji a ne pukom preslušavanju albuma. I dan danas rado svira po koju njihovu pesmu.
Meat Loaf – Rock n roll velikan tvrdi da mnogo njegovih albuma ne bi postojalo da nije bilo The Eaglesa. Postoji priča da je pesma “Bat out of hell” kompletno inspiriana ritmom The Eaglesa. Kada su Meat Loafa pitali da li je to tačno, oduševeljno je potvrdio.
Zakk Wylde – Jedan od bogova gitare, za svoju recimo profesiju se odlučio dok je odrastao uz razne bendove, a među njima svakao i The Eagles. Ako detinjstvo provedete slušajući kvalitetne bendove, možda postanete uspešnji. Šalim se. Hvata me depresija koliko ova rečenica ima potencijala, a nije tačna.
Slash – Još jedan #bogotac gitare je u jednom intervjuu nabrajao omiljene rifove drugih muzičara i na petom mestu naveo pesmu “Life in the fast lane” kao jednu od najboljih koju je u životu čuo.
Nikki Sixx – Basista Motley Cruea privatno obožava da slušaThe Eagles, ponavljajući koliko moći i istine se krije u njihovim tekstovima.
Ryan Adams – kratko i jednostavo kaže da nije bilo the Eagles, pitanje je da li bi se on bavio muzikom. 

Pored ove nekolicine, lista se širi i na pop muziku, kantri, disco, nešto što će postati dance i elektronika. Zašto je uticaj toliki? 

The Eagles su jednostavno bili takav bend koji je svirao maestralnu muziku, skoro slobodno je poredim sa klasičnom. Pisali su mistične tekstove, zavijene poetičnim rečima dok su u isto vreme skretali pažnju koliko na socijalne probleme, toliko i na neke svakodnevne stvari. Pre svega, bili su vrsni muzičari, a pored toga bili su bend! Njihov sceniski nastup bila je pesma, a ne koreografija i pirotehnika, koji zaista malom broju muzičara doprinose. Ponavljam, muzičara, a ne random ljudi koji poseduju instrumente.

Tamara Maksimović