Koncertna sezona na otvorenom polako se privodi kraju kad je ova godina u pitanju. Ostalo je još par svirki koje će u Nišu biti održane do kraja iste, a ono što je dobro je da barem za to nam prostora ne manjka. Jedan od njih, takozvano „Rovče“ niške Tvrđave, je odličan ali nedovoljno iskorišćen prostor, jer je zbog tretmana spomenika malo komplikovanije doći do posedovanja. Prostor koji bi u nekom narednom periodu trebalo više afirmisati.

   Još jedna od stvari koje moram da pohvalim je što su koncerti počeli da počinju na vreme. „Rovče“ je i bolje za ozvučavanje koncerata, mislim bolje od Banovine. Nekako je kompaktnije i ne ječi. I po veličini i strukturi više odgovara za koncerte ovog tipa.

   Iznenadila me na početku dobra posećenost. Znači da publika može da se „istrenira“ i dođe na vreme. Odlična posećenost, s obzirom da oko „Rovčeta“ postoje zidići sa kojih može da se prati koncert i bez karte ali je ipak dole bilo puno. „Atheist Rap“ u svom standardnom odličnom izdanju, nisam ih gledala dosta dugo ali su mi od prvog trenutka stavili osmeh na lice koji nisam skidala do kraja. Svojim nastupom i duhovitošću. Oduvek su mi bili dragi, „Uberlauf“ sam stavila i na godišnju listu najboljih izdanja i nisu izneverili ni ovog puta. Svirali su malo novih i više starih pesama, klasično ono... spajajući onih nekoliko o kolima. Pozdravili su i navijače niškog „Radničkog“ i poručili nam da imamo najboljeg trenera u ligi awwww. „Atheist Rap“ ne posustaje svih ovih godina, mada se kroz njihove šale i muziku oseća život kroz koji svi prolazimo. Ipak, zadržali su onaj duh koji sam od početka zavolela. Još uvek je tu i prija mi. 
   Za kraj svog nastupa, pozvali su pevača „Hladnog piva“ i sa njim odsvirali pesmu „Minijatura“ kultnog benda „KUD Idijoti“.

foto: HC arhiv
   A onda je sve bilo spremno za „Pivo“..
   Iskreno, nisam fan ovog benda. Poznajem njihovu muziku ali me nije dotakla u onaj živac koji volim da bude dotaknut kad je muzika u pitanju, naročito pank. Prvo što me zateklo je da je publika sa ovacijama dočekala i ispratila ove zagrepčane i pevala u glas sa njima sve vreme. Radovala se i skakala. Uživala u onom angažovanom delu repertoara, koji govori o sranjima novog svetskog poretka u svetu i kod nas. Uvek me to malo tera na razmišljanje. Više na neku vrstu sumnjičavosti u iskrenost nečije umetnosti. Znate, kad vidite decu koja nisu bila ni rođena u vreme kada je postojala Jugoslavija, a sada kao prepoznaju taj vajb „...kako nam je bilo dobro“. Meni to smeta. Ne kod dece, da se razumemo. Nego u plasiranju tih priča. Ono što priznajem, Mile je poetičan i tekstovi su sami po sebi sjajni. I kompletno bend kao bend, opasno sviraju. Energija je sjajna i znam zašto su „prošli“ i zašto ih publika voli. Sviđa mi se na koju se priču furaju. Stvarno. Taj urbani underground Zagreb koji je iznedrio veoma važne stvari za našu regionalnu scenu i određivao donekele ko smo i šta ćemo da budemo. 

   Ono što je, barem za moju generaciju ili one oko moje gore-dole par godina, odrednica panka je kultni status koji treba da ima bez mešanja drugih stvari. Jeste, to zvuči zadrto, slažem se. Ne treba da me opominjete koja je godina i da su žanrovi prevaziđeni ali opet. Ne volim kad se pankom zove ono što pank nije. Pank je bunt protiv svega što ima bilo kakve veze sa institucijama i poretkom. Čak i kada je ljubav u pitanju. Mislim, nema lepše ljubavne pesme od ljubavne pank pesme. Ali bez patetisanja, pls. Odmah se panker u meni buni. To sve treba da bude konkretno, brzo i jasno bez „dvojbe“.

   Ako posmatram „Hladno pivo“ kao rok bend, onda je to druga priča. I onda sve ima smisla. I muzika, i tekstovi, i žvaka, i to što publika burno veselo reaguje na njih, i ljubavne poeme. Sečka u pesmama, mnogo delova, sporo-brzo-brže.  Samo da ponovim, Mile je veliki poeta, doista. Čak i da čitate tekstove bez muzike.., prelepi su. Duboki i emotivni. Dopadaju mi se i oni angažovani. Njihov prvi album je pank album. Ostalo je izašlo iz okvira panka i eto, pronašla sam valutu u kojoj će kod mene da se cene, to je jedini način. Jer koja žena ne bi volela da joj Mile ime  stavlja u rime da se hvali koleginicama s posla...

   Koncert je bio predivan. Baš sam uživala. Sa svih strana. Na sve načine. Mada su srpskom pilotu zabranili učešće na aeromitingu u Hrvatskoj, bunili se veterani domovinskog rata. Baš u trenutku kad u Nišu svira hrvatski bend. 
„Repetiranje u svitanje
i poznati mi glasovi
ispituju susjede gdje
je onaj drukciji...“

   Nema potrebe da prepričavamo više te priče. Mi ih odlično znamo, a oni koji ne znaju neće se dobaciti do tamo. Svirajte nešto ljubavno.

Olja Wagner