Izdavač: Troma Pictures, 2000.
Režija: Lloyd Kaufman
Scenarij: Patrick Cassidy
Gl. uloge: David Mattey, Joe Fleishaker

Radnja:


Kao što naslov suptilno sugerira, ovo je četvrti dio sage o super-heroju nadljudske visine i snage, Toxic Avengeru i kroz kratki uvod doznajemo njegovu povijest. Toxie (kako ga od milja zovu građani Tromavillea) je bio slabašan dječačić kojega su svi u školi maltretirali, a nakon što su ga bacili u bačvu kemijskog otpada, pretvorio se u deformiranog super-heroja.

Nakon eksplozije u školi za retardirane učenike, Toxie (David Mattey) biva odbačen u "zlu" paralelnu dimenziju. Grad se zove Amortville, po ulicama vlada zlo i kaos, a glavni zlikovac je Noxious Offender (od milja Noxie), pogađate - Toxiejev zli dvojnik. Naravno, Noxie (isto David Mattey) je istovremeno prebačen u "dobru" dimenziju. Scena je postavljena, totalno ludilo može početi...

Osvrt:


Detaljniji opis radnje bi zauzeo previše mjesta i oduzeo previše vremena, a donekle bi pokvario doživljaj gledanja filma, pa ću ga ovaj put izbjeći. Ipak, osvrt će sadržavati dosta spoilera, nemojte poslije reći da niste znali :)

Već u uvodu, tromovci se ispričavaju za "sramotni drugi i treći nastavak" i ponosno objavljuju: "THIS is the Real sequel!". I, iako (nažalost) nisam imao priliku pogledati te nastavke, a (nažalost na kvadrat) ni originalnog "Toxic Avengera", sklon sam im vjerovati. Jer ovaj film je neopisivo dobar.

Na prvi pogled, "Citizen Toxie" djeluje kao još jedan u nizu shock-flickova koji se pokušavaju izdići iznad konkurencije ekstremno nasilnim scenama. No, u ovom slučaju, iza obilato nabacanog nasilja, krvi, seksa, umobolnih perverzija i političke nekorektnosti krije se toliko kritike raznih društvenih pojava da bi je bilo dovoljno za tri-četiri filma. Popis stvari koje Kaufman izruguje bio bi predug, ali najočiglednije otrovne strelice upućene su medijima, crkvi, toliko forsiranom "američkom načinu života", patetičnom patriotizmu, odnosu suvremenog društva prema rasizmu, seksizmu, pretilosti, beskućnicima... Ponekad su te kritike očigledne (npr. Bog je predstavljen kao nadrkani neurotični patuljak koji Toxieju kaže: "Reci Papi da prestane govoriti o meni jer me uopće ne poznaje. I reci mu da mu je ona kapa smiješna."), a ponekad skrivene ili prikazane kroz detalje iz drugog plana, kojima ovaj film obiluje. Upravo zbog toga, film se isplati pogledati više puta, jer tek nakon što prođe početni šok izazvan iznimno degutantnim prizorima ti detalji mogu dobiti pažnju kakvu zaslužuju.

Osim Toxic Avengera, u filmu se pojavljuje cijela plejada super-heroja:

    debeli Toxiejev sidekick Lard Ass (Joe Fleishaker)
    Dolphin Man (odmah proglašen kao potpuno beskoristan, jer u Tromavilleu nema mora :) )
    Vibrator (žena s ogromnim vibratorom umjesto ruke)
    Mad Cowboy (čovjek-krava obučen poput kauboja)
    Master Bator (nastao fuzijom rappera Master G-ja i seksualnog manijaka Johna Batora, bori se protiv zločina drkanjem i lošim rimama)
    Sgt. Kabukiman NYPD (vječno pijan, najsmješniji lik u filmu)

Osim toga, Sgt. Kabukiman NYPD i Mad Cowboy imaju i svoje zle dvojnike (Evil Kabukiman i Evil Mad Cowboy), a na kraju filma jedan od mentalno zaostalih učenika, Tito The Retarded Rebel, postaje The Retarded Avenger.

Poseban pečat ovom filmu daje i pojavljivanje poznatih osoba. U nekoliko navrata legendarni Lemmy iz Motörheada izgovara one-linere, gradonačelnika Tromavillea (crkvenog fanatika) je maestralno odglumio Ron Jeremy (o njemu svi sve znate :) ), a kao ginekolog Toxiejeve žene pojavljuje se... pazi sad: Corey Feldman! I to s ogromnim, očigledno umjetnim brkovima.

Dakle, da rezimiramo: komedija u stilu filmova "Naked Gun" i "Airplane!", ali uz obilje nasilja, golotinje i svekolikih odvratnosti. Definitivno nije film za svakoga, ali preporučam obavezno gledanje svima koji misle da imaju visoki prag tolerancije. Lako je moguće da poslije odgledanog filma promijene mišljenje...

Highlightovi:


    Sgt. Kabukiman NYPD
    Dvoboj metlama između dobrog i zlog fetusa u maternici (ne pitajte :) )
    Predstavljanje super-duper-heroja
    Gradonačelnikova smrt...
    Scena ekstatičnog patriotizma i povratka nade, uz mahanje američkom zastavom Mad Cowboya, dok Master Bator i Vibrator svršavaju u domoljubnom zanosu (vidi sliku)

[Super-duper-heroji u trenucima domoljubnog zanosa]

    itd
    itd
    sad bih ovdje mogao scenu po scenu opisati cijeli film...
   
Oleg Berić