Godinama planiram da nešto napišem o ovom albumu ali sve nekako zapostavljam i zaboravljam. Ukratko, „Tattoed Beat Messiah“ je jedan od najboljih rokenrol produkata osamdesetih godina. Ali kako? Osamdesetih je izašlo baš mnogo dobrih albuma, ali nikada nismo čuli o ovom albumu, vjerovatno ćete pitati? Stvar je u tome da je ovaj album proizvod slučajnosti.

Zodiac Mindwarp je Englez koji je imao veliki Američki Rokenrol san. Bilo mu je jasno da će veći komercijalni uspjeh imati u Americi i ako se dodvori američkoj publici, i Voila, eto ga englez koji pjeva sa tipičnim američkim naglaskom (poslušajte EP „High Priest of Love“ gdje se tačno čuje da imitira naglasak. Kasnije se izbirikao :) ), o tipičnim američkim rokenrol temama, sa tipičnim pretjerivanjem jedinstvenim za glam rock tih godina. Međutim, muziku na ovom albumu je oplemenio sa nekim on najboljim i najsirovijim rifovima u rokenrolu. Jeste da su to sve manje više standardi, ali bend je posjedovao nenormalnu količinu energije i izvođačke bravure koje je nemoguće ne primjetiti i ostati indiferentan.

Cijeli projekat je zamišljen u dobrom dijelu kao komični vizija i parodija tadašnje scene, tako da je bend na svim spotovima i koncertima uvjek bio obučen kao da su sišli sa nekog od setova filma Mad Max – koža, lanci, katanci i naravno, lascivno vrtenje kukovima, pjesme o ultra turbo enormnim i nedokučivim ljubavnim nivoima glavnog aktera i nedužnim djevojkama koje padaju kao pokošene od njegovog laserskog pogleda! Maaaa sprdnja na kvadrat. Ovo vam je audio pandan najuzbudljivijeg soft core porna! Soft Core Porn Rock! Potpuno neozbiljan, duhovit, brz i nabrijan kao Mad Maxov pojačani motor sa turbinom koja viri kao falusni totem iz probušene haube! Apsolutni hit :))))))

Zodiac je rođen za ovu ulogu. Pjeva bolje i lascivnije nego što svi glumci pornića zajedno rade svoju radnju pred kamerama, a zvuk benda reže kao žitel. Već od prve pjesme „Prime Mover“, preko neizbježne obrade „Born To Be Wild“ (u potpuno novom i uzbudljivom ruhu), kreće gruv koji ne jenjava sve do posljednje „Kid's Stuff“, a outro „Messianic reprise“ je nagovještavala još jedan rasturajući album. Nažalost, do njega nikada nije došlo, i ovaj outro kao duh proganja svakog slušaoca. Luda i srećna kombinacija koja je proizvela jedan od onih „one off“ albuma. Sve poslije toga je, skromno rečeno, prosjek, izuzev „I am Rock“ albuma iz 2002 godine. Nakon izmjene pojedinih članova, te koketiranjem sa tadašnjim produkcijskim eksperimentima koji nisu nikome donijeli ništa dobro, bend u kratkom roku gubi svu energiju, polet, publiku i podršku izdavača.

Sva slava i talenat su stali u jednom albumu, ali taj jedan je kao sto drugih! Probajte ga. Možda se vrlo prijatno iznenadite. „Nothing is impossible!“

Nikola Franquelli