Sinoć je završen treći po redu Naissus Street Fest u Nišu

Festival su u petak otvorili „Totalni Klošari“, domaćini i organizatori ovog predivnog događaja, svojim sjajnim nastupom i uz mnogo izvinjenja (trebalo je vremena da provalimo da je u pitanju interna šala) započeli niz sjajnih koncerata koji je usledio u dva festivalska dana. Brzo i hitovima koje već po pravilu publika peva sa njima i povećim brojem otimanja mikrofona od strane publike, sprašili su svoj nastup onako kako to dolikuje pank-instituciji otelotvorenoj u ovom bendu. Institucija je, recimo, i veliki broj istih majica koje svi volimo da nosimo sa imenom ovog benda, tako da uvek kada oni nastupaju izgledamo malo uniformisano. Ali je to i jedan od pokazatelja  da smo ponosni na te ljude, koji toliko godina istrajavaju na ovoj nemilosrdnoj sceni.


Za njima kreću uobičajeno da melju „Psycho-Sonic Boris i Hosenfefer“. Tamo gde ne znaš kad prestaje Boris i počinje Gvozdić. Na kraju melju svi zajedno. Na svim mikrofonima i pojačalima. To je jedna motorna testera od rokenrola. To je jedno prženje da se sve treslo. Mislim da su efektivno trsili jedno dva sata bez stanke. Svaka čast. Onako kako ja volim, znate. Da vidim i čujem da su im se oznojile gaće.

Petak su zatvorili totalnom žurkom gosti iz Bugarske „Toy Letters“. Ali sasvim adekvatno i meni odlično raspoređen lajnap. „Letersi“ su svojim ska i vožnjama kroz hard i malo core podigli celu kafanu u veselu đusku i dokazali zašto su zaslužili da budu ponovni gosti ovog festivala.

Drugo veče su otvorili „Polarni fazani“, domaća punk/death/core atrakcija još iz devedesetih, koja je svoju karijeru odnedavno obnovila na radost svih fanova. Ne zato što su moji, a ne deca nekog mog neprijatelja, ali njihov krosover i flert sa narodnjacima je jedan od zaista retkih koje mogu da podnesem.  I sviraju dobro, nisu zarđali starci.

Za njima dolaze drugi gosti iz Bugarske, prvi put u Nišu, „No Project Band“. Ne mogu da kažem da su mi bili najprijatnije iznenađenje festivala, jer ostale bendove znam odlično, ali zaista su me kupili prvo svojom opuštenošću a posle i fenomenalnim nastupom. Lepa kombinacija ska i rokenrola, nisam odavno čula tako zanimljiv bend.

Nakon Bugara, usledili su naši znanci „Čvrge“, koji su na binu uveli duvačku sekciju i imali tu čast da budu prekinuti od strane organa reda. Gomila policije u uniformama i u civilu, koja je temeljno pretresla sve žene u klubu, izvrnula neke džepove i šank, na pola sata je prekinula našu žurku tražeći „da li slučajno imamo kod sebe nešto što ne bi smeli da imamo, kao što je džoint“ – našalio se jedan od inspektora. Umesto toga, pronašli su šaku kondoma. Potpuno aproprijejt. Kad su završili svoj posao, koncert se nastavio još veselije i bolje i publika je dobila neku vrstu pozitivne inekcije koja je trajala sve do kraja, kada su festival svojim nastupom zatvorili domaćini i organizatori „Kontras“.


Mada premoreni i mamurni od dva dana akcije koja nije prestajala, to nismo mogli da čujemo. Odsvirali su stare i nekoliko novih hitova koji će se naći na njihovom drugom albumu koji se sprema. Oni su ozbiljni i svakako na nivou i većih festivala od ovog i nadam se da će uskoro to i dokazivati u svojoj karijeri.

Ono što je pored ovih odličnih nastupa svih bendova obeležilo ovaj festivalčić je pre svega jedna iskrena podrška prvo između bendova. Dok su jedni svirali, drugi bendovi su bili najživlja publika i podrška. Svi su ostajali u prostoru gde se sviralo, skakli i pevali jedni sa drugima. Za primer svima, drage moje kolege. Bendovi od petka su ostali kao podrška i u subotu i niko nije bio ni umoran ni smoren, mada su se tulumi nastavljali i preko dana uz jedno terevenčenje puno smeha i bratske atmosfere.

Onda, publika. Svaka čast zaista za vajb koji ste doneli na ove koncerte, toliko je bilo lepo dva dana sa svima vama zaista. Sve je izgledalo kao prajvat parti rođendan nekog od nas i citiraću svog drugara Bokerinija koji kaže: Malo nas je, ali smo odabrani. Toliko.

Organizatori, malo ljudi zna koliko je energije a i para i volje potrebno za ovako nešto a vi evo treći put zaredom besprekorno radite ovaj festival, za koji smo prošle godine koristili kritičku frazu „vulgarni optimizam“. Pa i jeste. Ali ovog puta je ne pišem kao kritiku nego kao pohvalu i divljenje i pomalo žalost zato što je ovakav odnos prema kolegama, publici i drugarima postao inspirativna retkost na sceni.

Iskreno, uvek mi je lakše kad treba da pišem hvalospeve a mnogo teže ako nešto treba da kritikujem. Ovog puta nemam šta da zamerim nikome od vas, učesnika, atmosfera je bila izvanredna, koncerti odlični, sve fajn. I ovaj umor i mamurluk potpuno opravdani.

Aj zdravo. #NSF4

Olja Wagner