Kao logična posledica savremenog načina života i roditelja koji imaju sve manje vremena za svoje mališane, javljaju se mnogi problemi u vaspitanju. Ti problemi su najizraženiji u muzičkom obrazovanju. Poznato je da muzika utiče na trenutno raspoloženje i svest mladih, pa je stoga treba smatrati za važan faktor u odrastanju.


Na pitanje zašto se sve manje mladih bavi rokenrolom, a sve više njih ne bira taj muzički žanr, teško je dati uistinu tačno objašnjenje. Jasno je da na formiranje muzičkog ukusa utiču mediji, roditelji i okolina.

Danas popularna muzika koju slušaju deca, ne samo da je uvredljiva, nego i nije u skladu sa njihovim godinama. Krivca ѕa ovakvu situaciju ne treba tražiti u deci. Prava je retkost pronaći grupu onih koji slušaju staru, dobru muziku jer svi prvo posegnu ka najpopularnijem i najrasprostranjenijem žanru. Na ovu priču se nadovezuje istraživanje koje je imalo za zadatak sličnu temu. Na pitanje koju muziku mladi slušaju i zašto se sve manje njih bavi rokenrolom, odgovori nisu bili za pohvalu. Polovina ispitanika tvrdi da se uz tu muziku ne može uživati, a druga polovina je ne sluša zbog neistinitih glasina pokrenutih od strane ljudi koji ne vole rok. Samo mali broj njih zna šta u stvari znači slušanje te vrste muzike. Zašto pored Smaka, Ekv-a ili Haustora mladi biraju novokomponovane izvođače?

Izgovor onih koji ne vole rokenrol je da pripadnici tog muzičkog žanra često posežu za alkoholizmom, a da ta muzika  privlači slušaoce ka korišćenju opojnih droga, što nimalo nije istinito. Sledeće pitanje je bilo vezano za to koliko mladi slušaju folk. Odgovori su bili identični kao i oni iz pitanja o rok muzici. Svi se pitaju koji je razlog izjavama da ne žele da slušaju rok muziku zbog načina odevanja ili zbog staromodnih ubeđenja.

Neretko se dešava da deca koja slušaju dobru muziku posegnu za društvom i zaborave na prave vrednosti. Ako se zaboravlja rok muzika koja je bila izrazito popularna pre samo četrdeset godina, šta se može očekivati o položaju klasične muzike. Ona još samo opstaje u muzičkim školama, a njenu pravu vrednost znaju još samo akademski obrazovani muzičari.

Ova konstatacija upotpunjuje potrebu da se društvo fundamentalno treba menjati.

Ali nije samo muzika problem. Tu je i sve manje bavljenje sportom, provođenje previše vremena pored  računara i manjak druženja sa vršnjacima.

Ova činjenica bi trebalo da predstavlja najveći problem našeg modernog društva, a ne da to budu površni i nebitni problemi. Svako ima pravo da uređuje svoj život i stoga se treba truditi da sebi pružimo najbolje zbog budućih generacija koje će tek birati svoj put. Možda oni isprave današnje greške!

Sara Milovanović (Zabavište)