Šta reći o novoj Dubiozi. Ispunila je sva očekivanja. Tu je pregršt hitova koji zadovoljavaju sve želje slušaoca. Koristeći narodni melos i ska ritmove ovde imamo jednu poruku koja, iako neće promeniti svet, može promeniti slušaoca. Na bolje, nadam se. Jer nada je sve što je preostalo u svetu kojim, po rečima tekstopisca, upravlja slobodno tržište i njegova „nevidiljiva ruka“ Adama Smita, koja ne dozvoljava slobodnoj ideji da se razvije. Ovaj zvuk nazivaju „balkan beat-om“, ska-om, ali ja bih rekao da za razliku od drugih bendova, ovde imamo bolju i pozitivniju poruku. Naravno, teško je reći da je ta poruka ostvariva, ali možemo dozvoliti slušaocima da se nadaju, dok se poruka ne ostvari, naravno u dalekoj budućnosti, kada ne bude referenduma, vlada i reči o osvajanja stranih teritorija zarad nafte. Naravno ovo je samo muzika, ali sa porukom, kao što sam napomenuo, što je retko u popularnoj muzici. Što da ne.

Bend kao bend, malo poznat u svojim ranijim fazama, sastavlja jednu jedinstvenu priču, koja je pomalo uzbunjujuća za prosečnog korisnika interneta, koji je sigurno upoznat sa time da je kompozicija Free osvanula na naslovnoj stranici sajta thepiratebay. Bend kaže „everyone downloades“ i to je jedna od retkih istina na ovom albumu. Naravno bend poručuje put srca a ne razuma, što je nešto što je za pozaviditi, i imajući u vidu raniji album, nakon trogodišnjeg čekanja, teško je očekivati da će isporučiti nešto bolje. Poznati po kompozicijama USA i Kažu, ovde nemamo ni reči o nekadašnjosti. Ovde imamo jedan, ne po zvuku, već po kompletnoj slici albuma, revolucionaran album, ali i nekako isuviše osvetoljubivo okrenut prema svakoj vlasti, crvena zastavu je zamenio crveni tepih, i to je sušta istina, ali ipak trebalo bi biti blaži prema ljudima koji se brinu za stanje, jer ako bi se vratili u vreme sakupljača, imali bi jednu eksploziju rasula, haosa, neradništva i nasilja.

Ipak, recimo da ovaj besplatan album, postavljen na sajtu albuma, iako ne postavlja pitanja, daje odgovore, što je u neku ruku dobro, ali i loše, jer kada zaista kažete šta mislite, dobijete veliku kritiku. Je pozdravljen od strane kritike, iako amaterske, internet, ali i nemamo neke druge alternative kada se ovakva muzika promoviše. Bolje čitati Svet ili Helo huh? Miu Borisavljević? Zaista ne znam. Znam da se ukusi razlikuju, ali ovo je zaista poprimilo ogromne razmere, ali pre svega za klince, koji mogu biti nosioci budućih promena. Album je ubitačan, od prve pesme do poslednje, i lako razumljiv, ali nažalost na engleskom, što je instant mana. U eri interneta, doduše lako je razumeti ove tekstove, i reći da su dobri i ubedljivi.

Ilija Đurđanović