Vladimira Arsenijevića zaista nije potrebno previše predstavljati. Znamo ga kao najmlađeg dobitnika NIN-ove nagrade i člana jednog od prvih pank bendova na ovim prostorima - Urbana Gerila. Po motivima kultnog romana "U potpalublju" urađena je i predstava koja je dobila Sterijinu nagradu 1997. godine. U saradnji sa strip autorom Aleksandrom Zografom objavljuje ilustrovani roman Išmail. Te biografske podatke lako ćete naći na netu te zaista nema potrebe da nastavljamo sa nabrajanjem. Poenta je da su direkno ili indirektno, nekad ili sad, muzika, književnost i (uslovno rečeno) strip (bili) deo njegovog života. I jasno je zašto je upravo Arsenijević jedna od osoba koje smo želeli da ugostimo u našoj rubrici "Kako sam postao...". Vladimirova priča kreće...


Bendovi, muzičari i albumi


Muzika je za mene bila jako važna od najranijih dana međutim negde do dvanaeste godine života moj je muzički ukus prilično lelujao i varirao, uglavnom u skladu s onim što je vreme nametalo. Bio sam pod izrazitim uticajem starijeg komšije sa sprata ispod i njemu sam u najvećoj meri zahvalan što sam u to rano doba već otkrio T-Rex, Igija Popa, Roxy Music, Cockney Rebel i onu fazu Rolling Stonesa koju do danas najviše volim - vreme albuma Their Satanic Majesties Request, Beggars Banquet i Let it Bleed. Međutim, kad se pank pojavio početkom druge polovine sedamdesetih, čitava a stvar me je naprosto oduvala. Sex Pistols su bili moji veliki idoli, The Clash bend od kog sam naučio mnogo toga, The Stranglers su me opčinjavali zvukom koji je bio značajno različit od svega ostalog što se tada smatralo pankom poručujući da je pank mnogo više stav nego muzički stil. Od tad je moj muzički ukus počeo naglo da se razvija. Druga i treća generacija pank bendova poput The Crass ili Poison Girl, a potom i razni post-pank bendovi kao što su Gang of Four, The Mecons, The Fall, Joy Division, nešto kasnije i Bauhaus, Killing Joke, The Birthday Party, svi su oni izvršili strahovito snažan uticaj na mene. Polovinom osamdesetih čitava se ta stvar umnogome izduvala ali ju je nasledio onaj karakterističan inteligentan gitarski pop čiji su glavni predstavnici bili The Smiths. Na prelazu iz osamdesetih u devedesete, delimično sam se pomerio ka američkoj muzici tog vremena. Pixies, Nirvana, Rage Against the Machine, Jane's Addiction, ali i ironijski i post-moderni hip hop zvuk Beasty Boysa, sve me je to opsedalo paralelno s mančesterskom scenom u Engleskoj i pre svega Happy Mondays. I tako, sve do dve hiljaditih i revolucije Youtube i istovremenog povratka i jednakopravne dostupnosti svih vrsta i podvrsta muzike i svih istorijskih perioda paralelno.

Reditelji i filmovi


Lindsey Anderson i njegovi filmovi "If" i "O Lucky Man" u tinejdžerskom periodu. "The Servant" Josepha Loseya. Britanski film šezdesetih uopšte. Kubrickova "Paklena pomorandža". Onda svakako Pasolini i svi njegovi kinematografski ispadi na gomili. Jarmanov "Jubilee". Fassbinder iz perioda "Brak Marije Braun" i "Berlin Alexanderplatz". Makavejev, Žilnik, Lazar Stojanović, Žika Pavlović i sav naš "crni talas" kad smo ga u komadu otkrili po debunkerisanju početkom osamdesetih. Nešto manje i naša tzv. "češka škola" a i neki od istočnoevropskih reditelja u doba blokovske podele sveta, možda najviše dvojica Mađara, Miloš Jančo i Ištvan Sabo ali i Česi naravno, poput Mencla ili Formana.

Stripovi


U detinjstvu svakako Gaston, Iznogud i Bim i Bum i sve što je moglo da se pročita u Politikom zabavniku koji je moj otac skupljao i svake godine ukoričavao u debele tomove koje i danas posedujem. Ja sam tada kao i svi čitao Lunov Magnus Strip kao i serije o Komandantu Marku pa čak i Bleku Steni. Moj otac je obožavao Flaša Gordona i Taličnog Toma i Asteriksa i Poručnika Bluberija, skupljao je i te sveske koje sam ja čitao s ogromnim uživanjem. Alan Ford je bio prvi zahtevniji strip koji sam voleo mimo njegovog uticaja. Stripoteka i Strip-art su bili veliki uticaji u tinejdžersko doba. Tu smo otkrili novi španski strip kao i hevi metal školu francuskog stripa a možda najveći uticaj na moj mozak izvršile su serije Aster Blistok Godarda i Ribere sa svojom kombinacijom naučne fantastike i onoga što je najviše nalikovalo na neverovatne vizuelne halucinacije.

Pisci i knjige


Dve knjige koje su na mene izvršile presudan uticaj bile su "Berlin Alexanderplatz" Alfreda Doeblina i "Majstor i Margarita" Mihaila Bulgakova. Nekako verujem da sam zahvaljujući njima i počeo da pišem. Prustova "Potraga za iščezlim vremenom" takođe je bila važan deo mog književnog stasavanja. Oduvek su me snažno privlačile antičke tragedije, Eshil i Sofokle ali Euripid možda ponajviše. Voleo sam poeziju Katula i Satirikon Petronija Arbitra. Voleo sam jako Rableovog Gargantuu takođe. Naši modernisti poput Crnjanskog, Vinavera ili Momčila Nastasijevića te kruga oko Micićevog Zenita takođe su me odvajkada impresionirali. Kiš, Pekić, tek za nijansu manje Kovač. T. S. Eliot, Gotfrid Ben, Breht... Ne znam tačno gde da stanem s ovim neurednim nabacivanjem ali tako ja čitam i tako me književnost i oblikuje danas jednako snažno kao i nekad.

Događaji


Verovatno najvažniji za moje stasavanje jeste koncert britanskog benda Ruts u Beogradu samim početkom 1980. godine. On je na izvestan način okupio ekipu beogradskih pankera do tad rasutu po raznim delovima grada. Ponosan sam što sam bio na prvom koncertu Public Enemy u londonskom Hammersmith Odeonu, mislim 1986. godine, kao i na legendarnom koncetu The Smiths u Brixton Academy u okviru "The Queen is Dead" turneje kad sam doslovno ostao bez đonova na obe cipele zbog gužve i haosa koji su ispred stejdža vladali. Ikonični koncert Prodigy u Beogradu 1995. kad su dupke ispunili Halu sportova nakon što je nedelju dana ranije, na Cecinom koncertu, zvrjala poluprazna, šaljući nam (na žalost pogrešan) signal da ima nade za ovu zemlju, takođe je jedan od koncertnih događaja koje rado pamtim, iako s pomešanim osećanjima. Ona se, doduše, tiču nas i svih naših manjkavosti a ne The Prodigy koji su u Beogradu dali jedan od najboljih koncerata u svojoj karijeri i to upravo u vreme kad su bili u samom zenitu svojih moći. "Wild and wicked", prokomentarisao je tada Keith Flint, vidno impresioniran beogradskom publikom.
____
Pročitajte i ostale tekstove iz serijala "Kako sam postao..."