„Od kada ti slušaš narodnjake?“ Suprugino pitanje me je iznenadilo, ali nije bio daleko od istine. Mnogo nade sam polagao u ovaj album. Braća Brankovići (Alogia) i Aca Celtic (Orthodox Celts) na istom albumu! Sigurno će biti jako zanimljivo. Finalni proizvod jeste interesantan, ali, najviše zahvaljujući vrlo mekanom zvuku, je razočaravajuće iznenađenje. Pjesme zvuče blijedo, bez snage i produkcija je uveliko promašena. Album zvuči kao kolekcija dječijih metal pjesmica – kao da se bend ustručavao da poleti, da rasturi zvučnike. Cjelokupna atmosfera je mlaka i prilično pati od nedostatka poleta i elana. Bend kao da je pretegao uzde i umjesto da se raspištolje, oni su krenuli u sasvim suprotnom pravcu. Da li je to bilo kalkulisano i namjerno? Da li je to bio jedan neuspjeli eksperiment? Većina kompozicija su sasvim korektne, ima odličnih ideja, i dobre svirke takođe, a „The Despot’s Fate“, „With The Cross Upon My Heart (1389)“, „The Last temptation: The Fall“ ili pojedina instrumentalna rješenja na „Kraljević i Prosjak“ su odlični primjeri, ali što vrijedi kada zvuče dječije. Da se zavrti nekom djetetu, siguran sam da bi se oduševio kao nekoj bajci ili crtanom filmu (i niti malo ne podcjenjujem muziku ciljano pravljenu za djecu), ali servirati u ovom obliku publici koja zna što je kvalitet je ipak neozbiljno i neshvatljivo nakon 20+ godina iskustva. Volio bih čuti iste ove pjesme sa malo više instrumentalnog poleta i adekvatnijom produkcijom. Siguran sam da bi slika bila mnogo bolja.

Nikola Franquelli