Recenzija albuma Ex You - "s/t" (CDr izdanje, 2015)

Improvizatorska i eksperimentatorska muzika je ponekad "teška" za slušanje, a kamoli recenziranje koje se neće osvrtati na opšta mesta i suvišno pominjanje jazz-a, kao jednog od muzičkog simbola XX veka. Od nečega bi trebalo početi, a ovaj album koji ću prikazati ne možeš uhvatiti "ni za glavu ni za rep" (rep naročito, zbog žabe na omotu).

Ipak, draž improvizacije je u tome da je sve nekonstituisano, nedorečeno, time otvarajući basnoslovno mnogo vrata i izvora zvukova koji će dopreti do slušaoca. Ex You je improv/noise/no wave sastav (među njima je i gitarista fenomenalnih Temerinaca Testet ölt) , koji se krije iza premalog zida (a-ha!) kog nazivaju "JAZZ-FREE" - upravo ovim pristupom i samodefinisanjem su se svesno odrekli svih muzičkih tekovina i jurnuli u... pa, nepoznate i neistražene terene, gde se samo oni snalaze.

Jednostavno numerički obeleženi nazivi pesama (I-IV), pogrešno upućuju (katkad naivnog) slušaoca da će zvučna slika teći pravolinijski, ispričati neku priču. Naprotiv, sve pesme karakteriše veoma haotični 'sound collage', od drone/noise-a, preko minimalističke elektronike i post-rock gitara, koje neretko skliznu u shizofrenični shred, do prefrigano "izdžezirane" ritam sekcije (uz odlične perkusionističke elemente), koja konstatno i nenadano menja ritam. Jednom rečju, fantastično! Ne mogu izdvojiti nijednu pesmu koja me je posebno zaintrigirala, i ruku na srce, ovakav vid muzičkog izražavanja se veoma retko sreće kod nas, jer se većina muzičara boji, a publika mahom prezire reči "improvizacija" ili "slobodna forma" - i nemojte mi reći da nije tako. Ex You-ov (mal)tretman muzike jeste osobit i redak, jer su oni od tih retkih koji su se usudili da se istinski poigraju sa muzičarskim "dogmama", da su čisti tonovi i akordi naštrebani do suza jedini način da kažeš šta imaš. Tu bih dodao esenciju onoga što rade, a to su naznake (neo-)dadaističkog (možda i futurističkog) poimanja prema strukturi pesama. Dakle, potpuni haos, i to onaj pravi stvaralački. To dokazuje da se ideja ne rađa tek tako lako, pesme malo duže traju, i zahtevaju STRPLJENJE, u krajnjoj liniji, volju za istraživanjem, čega danas kritično manjka, kad je u pitanju eksperimentalna muzika.

Dakle, zaboravite strukturu, kompoziciju, "pop-momente", pravilnosti i ustupite mesto neredu, nepravilnosti, buci (i povremeno besu) i pustite uho da sluša. Ako ste mislili da ne postoje ovakvi bendovi i da to ima samo u drugim zemljama, razmislite ponovo! Recite zbogom  John Zornu, jer on nije jedini, recite i sebi (manijakalnom muzičkom puritancu) zbogom, ukoliko je to potrebno, ovo se sluša u trenucima traženja inspiracije!

Desya Lovorov