Pre par dana (9.10.2014.) Novi Sad je imao čast da ugosti grčki sastav Planet of Zeus, i to po treći put. Nakon 2 nastupa na Exit festivalu ovog puta su krstili prostor Fabrike uz podšku inđijskog Superhammer-a i dobro znanih lokalaca – sastava Tona.

Fabrika je jednostavno prostor u kome nisam uspela čuti ijednu svirku kako valja. Ta betonska hala je i najiskusnijim toncima pravi izazov pa  kada smo u ćaskanju sa članovima benda na Exit-u dobili informaciju gde ćemo se uskoro sresti usledilo je hvatanje za glavu. Da se razumemo, bend ima vrhunsku produkciju koja je došla do punog izražaja na Explosive bini ali...

No, ono to se tog četvrtka u Fabrici desilo je sledeće – Superhammer je promovisao svoj debi album, pojačan Strahinjom Cerovinom (Concrete Sun). Nadam se da ćemo se opet sresti jer ONO nije bio zvuk. Ništa bolje nije prošla ni Tona, bend sa jako dobrom mjuzom koja jednostavno nije bila prepoznatljiva. Tonci, zahvaljujem, ali nađite drugi hobi, najiskrenije bih vas zamolila. Dva više nego solidna nastupa je pregazio loš zvuk. Stvarno šteta.

Foto: POZ fejsbuk stranica
I dok  smo se u iščekivanju vrhunca potencijalno katastrofalne večeri opet hvatali za glave četverac sa Zevsove planete  se penje na binu, njihov tonac iščitavajući nešto sa svog telefona štrika prstima po mikseti... Čini se da bubanj zvuči bolje ali ostali instrumenti pojedinačno – isti užas kao i do tada. Međutim, prvim tonom svirke sve leže na svoje mesto i iako i dalje daleko od idealnog zvuk je sky high u odnosu na prethodna dva benda... Ono što je još bitnije od svega toga je da je kvalitet zvuka jako brzo pao u drugi plan jer je bend bukvalno hipnotisao  popunjenu Fabriku. Uz par reči na srpskom i napomenu da im je ovo već kraj turneje i da ih je stigao umor (što se nije dalo primetiti) nizali su rif za rifom, naveli publiku da peva s njima pa čak i uspeli da iz cuga prizovu ljude da se približe bini. Krenule su i šutke i odjednom smo svi pred binom poliveni pivom bili nošeni tamo-amo... Uz zaraznu muziku uz koju je nemoguće mirovati bina je isijavala sjajnom komunikacijom članova benda, znatnom dozom profesionalizma ali i onim najbitnijim – ljubavlju prema tome čime se bave. Apsolutno sinhronizovani pokreti glave pevača i basiste, sjajan glas koji je zvučao gotovo kao i na studijskom snimku, sjajno animiranje publike... Performans za 10+ samo da nije na njega bacio senku loš zvuk. Ko je imao tu sreću da ih čuje na Exit-u zna o čemu pričam. Vi ostali ih ne propuštajte ni za živu glavu kada sledeći put zađu u ovaj kraj! A po svemu sudeći i hoće jer kao što i sami rekoše „Yesterday felt like home at Fabrika, Novi Sad!“

Sve u svemu imali smo prilike da prisustvujemo još jednoj manifestaciji efekta povratne sprege na relaciji izvođač – publika, i to one koju je pokrenuo „mi došli da se super provedemo“, iskren stav sa bine. I na žalost još jedno podsećanje na bitnost tonca i njegovog umeća, pogotovo u ovako nezahvalnim prostorima.

Marina Perović