Nakon četiri duge godine Interpol je konačno objavio novi studijski album.

Peti po redu LP nosi naziv ‘El Pintor’ lukavo sastavljen anagram samog imena benda. Interpol novim albumom nipošto nije želeo šokirati, već je ostao veran svom mračnom, mističnom, setnom zvuku s kojim nas je upoznao još na svojim najranijim radovima. To nipošto nije loše jer ‘El Pintor’ kvalitetom sigurno ne zaostaje za svojim prethodnicima.Većina će se složiti da pesme poput All The Rage Back Home ili Anywhere mogu stajati rame uz rame s najuspešnijim pesmama koje su proslavile bend.

Iako se Interpol novim albumom nije puno odmaknuo od svog prepoznatljivog zvuka, i dalje se ne može tvrditi da ceo album zvuči kao klasični Interpol. Svakim izdanjem bend je postajao sve zreliji te je na kraju pronašao svoj zvuk kojem je veran već drugi album za redom. Zbog toga će mnogi prigovoriti eventualnoj sličnosti prošlog self titled albuma s ’El Pintorom’.

Melodično – melanolična gitara Daniela Kesslera svira početne taktove velikog broja pesama na albumu, poput Same Town, New Story, My Blue Supreme ili Breaker 1, što nadopunjava baršunasti vokal Paula Banksa s njegovim neizostavnim zanesenjačkim tekstovima, a precizni bubanj Sama Fogarina uokviruje celu sliku. Fan Interpola od ovoga više ne može tražiti, a sve to na najbolji je mogući način sastavljeno, odsvirano i ukomponovano na ‘El Pintoru’. Zbog toga, bez obzira na moguće prigovore zbog neoriginalnosti, Interpol u novom izdanju zvuče sveže, novo i maštovito. Iako su pesme kompozicijski relativno slične, Kesslerova kreativnost na gitari i Banksovi maštoviti tekstovi demantuju svakoga ko Interpol naziva neoriginalnim.

Ninoslav Trajković