Librarion nije fanzin koje smo uglavnom imali prilike da srećemo. Najviše bih ga mogao podvesti pod "art-zine". Ali to može da važi možda samo za ovo prvo izdanje. Sledeće, već nisam siguran kako bi moglo izgledati. Kako bih vam približio čitavu priču oko Librariona (jer se radi o nešto široj ideji) postavio sam par pitanja Desyi, autoru ovog glasila. Uz odgovore prenosim vam i nekoliko njegovi izjava, planova, ideja koje je podelio na svojoj fejsbuk stranici.


"Ono što ja želim da postignem jeste živa produkcija umetnika i onih koji se tako osećaju, u vidu tekstova (poezija, proza, naučni i pseudonaučni radovi i dr.), slika (umetničke, crteži, skice, kolaži, strip) i nečega što je relativno novo, barem što se tiče fanzina, pa čak i ozbiljnijih časopisa (čast izuzecima), a tiče se KULTURE ČITANJA..."

"...želim da pružim alternativu svemu što se vezuje za umetnost: alternativu sterilnim literarnim konkursima i magazinima koji sprovode "strogu" selekciju, alternativu uvreženom mišljenju da omladina ne želi da se eksponira, da nema šta da kaže i poruči, da svi pisci, poete moraju biti klonovi nekih uspešnih književnika, da kultura čitanja i dalje postoji, ali se smatra nekakvom "bolešću" - da, BOLEŠĆU!, ako ne čitaju "mainstream" književnost i ne raduju se "uspesima" raznoraznih grdoba sa estrada i veštačke alternative u našoj okolini."

"Pa da vidimo, da li vam je stalo, ili nije, ne postoji sredina i ne postoje kompromisi kad je umetnička produkcija u pitanju, postoji samo NAČIN da se doskoči dokolici i lenjosti. Moj koncept je jedan od tih načina. Ako neko ne želi da se koristi ovim smernicama, ako mu smeta bilo koji aspekt rada na fanzinu, slobodno može da odstupi, naći će se neko drugi ko će želeti da mi se pridruži u akciji."


HC: Iako je Librarion počeo kao fanzin radi se o jednoj široj ideji. Možeš li nam približiti čitavu priču? Kako si sve to zamislio i šta bi Librarion sve mogao biti? Meni se čini da je u pitanju zapravo “živ organizam” koji će “trpeti” promene u skladu sa okolnostima, idejama...
Desya:
Sama ideja o entitetu zvanom “Librarion” je mnogo šira nego što sam i ja sam to mogao zamisliti, ali mi se format fanzina učinio kao najefikasniji u ovom trenutku... Postoji tu mnoštvo ideja, koje ne može izneti samo jedan čovek, ali bih ja lično voleo da tako i ostane. Videćemo, neću da obećavam svašta, što kažu “obećanje-ludom radovanje” :)

HC: Fanzin je trenutno aktuelna frakcija, da li će neke druge teći paralelno ili će ići jedna za drugom?
Desya:
Moram reći da su se mnogi iznenadili što je fanzin rađen ručno, pisaćom mašinom iskucan, kao u svojim počecima sredinom ‘70ih i ‘80ih. Ipak, to nije toliko rasprostranjeno, pa se ljudi većinom prijatno iznenađuju takvim poduhvatima s vremena na vreme. Za sada sam slao samo nalepnice projekta Dichotomy Engine i nalepnice sa logoom Librariona, mog benda i brenda moje devojke, kao i reklamnim materijalom knjižare koja mi je izašla u susret oko umnožavanja. Zajedno smo jači!

HC: Librarion je uspeo da za kratko vreme okupi zavidan broj ljudi. Koliko si bio iznenađen odzivom?
Desya:
Iako živimo u nekim “nesrećnim” vremenima, kada ni ljudski život nije toliko bitan, niti se neguje bilo kakva (sub)kultura, na svu sreću, postoji jedan zdrav sloj ljudi koji se bavi neuobičajenim artističkim aktivnostima, stoga nije teško ni dopreti do čitalaštva. Priznajem, za “nulti” broj fanzina sam većinom samostalno ciljao i birao umetnike, ali je i među njima bilo onih koji su se sami javili da žele biti deo “Librariona”, što mi je izuzetno drago. Ono što je kasnije usledilo i što još traje jeste distribucija primeraka koji se šire po maltene svim gradovima Srbije, ali i preko granice – ljudi naručuju primerke, obavlja se menjaža (od drugih fanzina, nalepnica, CD-ova vrsnih altrenativaca, dobio sam čak i audio kasete grindcore bendova-fenomenalna stvar!), nešto potpuno novo i magično za mene, u tom smislu sam ubeđen da ću materijal za prvi zvanični broj prikupiti za još kraće vreme.

HC: Koliko si zadovoljan pilot izdanjem?
Desya:
Bilo je tu par poteškoća, “dečjih” grešaka, prvi put sam se ozbiljno posvetio nečemu za šta sam isključivo JA direktno odgovoran, zbog drugih umetnika koji su slali svoje deliće duše. Lako je upravljati sopstvenom muzikom, pa i bendom, ali je ovo sasvim drukčije iskustvo. Zato je i priprema fanzina kasnila čitava tri meseca, ali je na kraju ispalo sve kako bi trebalo, barem takav “feedback” dobijam od samih autora, čitalaštva, ali i ljudi koji su se pre bavili sličnim aktivnostima. Čini mi se da su ljudi konačno shvatili (ili polako shvataju) da se preteranom “šminkanju” i šturom, kretenskom akademizmu raznoraznih časopisa “za tobože promovisanje kulture”, kao i literarnim konkursima koji ne služe bukvalno NIČEMU, MORA STATI NA REP I PREBITI NA DVE POLOVINE! Zvuči grubo i radikalno, ali čvrsto verujem da je svakome kome je iole stalo do sopstvenog artističkog rada, prestaće da se bakće svima njima i okrene isključivo alternativnim izvorištima kao što su fanzini i manji (web)časopisi, koji imaju svoju slobodu i ne zavise od trendova i diktata kultur-fašista – prepoznaće se oni i sami!

I puštam Desyu da zaključi ovaj razgovor...
"Dakle, pravimo FANZIN, ne VISOKO-BUDŽETNI KVAZI-ČASOPIS, predstavljamo rad umetnika sa DUŠOM, a ne PRAZNOGLAVIH AKADEMIKA (čast izuzecima sa punom glavom), širimo DALJE IDEJU, a ne ZATVARAMO SE U SEBE - to je cilj Librariona. Da ne bi sve bilo tako crno..."

To je to ljudi. Čuli ste. (Anti)-konkurs je otvoren za sve muzičare, pisce, pesnike, fanzinaše. Javite se putem linkova gore...