Zvuči pretenciozno, ali nije. Istina je ta, da je ovaj bend sada na svom vrhuncu koncertne zrelosti, da je dostigao vrh vrhova. I opet zvuči pretenciozno, ali nije.
Svi vi koji ste bili u subotu uveče u Gun Club-u, dobro znate da nije. Prepuna "streljana", vlažnost vazduha ko na Tajlandu i brutalno dobar gruv, sa, kako je prijatelj Oli rekao "velikim rokenrol gitarama" glavne su crtice subotne večeri.
 

A počelo je "Uslovnom slobodom". I gladna publika je prihvatila svaki takt sa oduševljenjem. Nakon nedavno odsviranog koncerta u zemunskom Fest-u, gde su Jarboli "pokidali" bilo je jasno da će svaki naredni put biti slična priča.
Vodili su nas Jarboli nazad u prošlost uz neverovatno dobar, masivan gruv Žoltovog basa, uvek jak Nemanjin bubanj i gitarski duo u formaciji Boris - Daneil, koji su se smenjivali na mikrofonu. I kada je Daniel otpevao "Iskušenje", usledio je prvi (od mnogih narednih) delirijum. Ovacije maestru.
 

"A sada jedna novija..." najavio je Boris. Bila je to "Čovek menja se", koja se može čuti na poslednjim koncertima. Sledi iskrena, najiskrenija "Moje sve", jer  "moje sve zavisi od ljudi s kojima volim se...".
I "Dugo naš grad spava" oduševljava sada već razgibane drugarice i drugove, nakon čega Jarboli "Opsadom" pripremaju teren za izlazak Sonje Lončar na binu. Primećena nešto ranije pre izlaska na binu Sonja dobija podršku publike i vraća joj istom merom u izvođenju "Tri greha". 
 

Nastavlja, sada petorka sa podizanjem temperature, vezivanjem pesama bez pauze. A onda Boris ponovo obaveštava o "...još nekoliko pesama koje niste navikli da čujete. naravno, na koncertima...". i na kraju tog mini bloka publika oduševljeno prihvata "Beskorisno", malu himnu "svih koji su skroz neupotrebljivi". 
 

Do kraja "regularnog toka" dizali su se Jarboli pomoću svojih hitova. Od "Ozbiljnog čoveka", preko "Samo ponekad", Milordovih "Djavola", meni uvek drage "Hajde, hajde" do brze, lude i jednostavno, pesme koja se ne zaboravlja, a govori o tome da "...ne bi smelo to da bude, da konji jašu ljude!"
 

Podrška je važna. Jeste. Znala je to i publika koja je došla u ulicu Miloša Pocerca. Ogroman aplauz i upornost doneli su nam tri ture bisa, koje su do kraja ispratili oni najuporniji. Upornost se često isplati, jer, svi koji su ostali do kraja krajeva, imali su prilike da veče završe đuskajući uz divnu plesnu mantru "Osloni se na mene".
Dragi Jarboli, hvala. Ne, ali stvarno, hvala!

txt: Vladimir Stojković
foto: Višnja Vračarić