Snake Eater - Dabar
Helly Cherry
Sunce me je ozarilo kada sam ubo prvu pjesmu! Znate onaj osjećaj kada visokokubikažni V motor zareži i iz mjesta vas zavali u sjedište pri nekoliko hiljada okretaja. Ono kada vam ubrzanje oči zalijepi za dno lobanje! Možda ste naviknuti, ali uvjek dođe kao iznenađenje i dječački osmjeh se širi na licu a noga tjera pedalu i dalje nego što može! Bogovi Sarajevskog Rokenrola su došli da vas odvale, razvale i zaraze!
Bosna je, kao i osamdesetih, ponovo postala vrlo plodno tle za sve oblike odlične svirke, a Snake Eater su najbolji, ponavljam, najbolji primjer prljavog, glasnog, čađavog, kerozinskog, heteroseksualnog, odvali me od Maršala, „mama, komšija opet pušta metalike“ najglasnijeg mogućeg rokenrola! Nije pretjerivanje, iako jeste totalno oduševljenje i subjektivno mišljenje, a i kako neće pored ovakve turbo nuklearne svirke! Album zvuči kao što u Bosni shvataju veselje - sa apsolutnom nebrigom za posljedice i karnalno zadovoljenje je na prvom i jedinom mjestu. Da su rođeni u 18 vijeku, bili bi jeretici i spaljeni, ne na jednoj nego na tri lomače, čisto za svaki slučaj da se šejtan ne vrati. Snake Eater su 2013 godine izdali jedan zapaljivi, benzinsko testosteronski, maloljetne šiparice u kratkim šorcevima rokenrol album da se čovjeku kapa obrne, i kao ostali odlični albumi iz svjetske rokenrol diskografije, ni „Dabar“ decenijama koje su ispred njega neće gubiti na sjaju! Odlična svirka pršti na sve strane, testosteron kulja iz očiju i ušiju, i „Dabar“ u izobilju ima ono što bi trebao da ima svaki rokenrol album, iliti, iskrenost i samo želja za dobrim provodom. Zvuk je isto posebna priča. Prljav gitarski zvuk bez pretjerane kompjuterske produkcije je upravo ono što toliko nedostaje sceni. Nema folirancije i nema plastike. Drvo, metal i struja. Od Hellacopters-a nije bilo krštene svirke, ali su Snake Eater preuzeli barjak!
Pjesme su kratke, brze i ubitačne - psuju, piju, ganjaju žene i mlate u instrumente! „Plameni ljubavnik“, „Kraljica pušenja“, „Snake Eater“, prepjev Turbonegro „Imam erekciju“, „Mamac za tvorza“ (prepjev pjesme „Louie, Louie“), „Magistrala“ … naređali su hit do hita i niti jedna pjesma ne obara prosjek. Ovo je prljavi rokenrol za veselja, za odličan provod, da se ne misli na sutra, na jutro i posao. Nagni bocu, nagni kriglu, urlaj, izbaci frustracije kroz muziku. Ovo je rokenrol skrivenih dječačkih seksualnih poriva, igre zavođenja, flertovanja i vaćarenja u mraku, rokenrol sa navijačkih tribina, iz zadimljenih kafana, odsviran brzo, odsviran bolno odsječno i glasno bez ikakve druge namjere sem da se ljudi dobro provode. Možda nisu donijeli ništa novo, ali ovo što su uradili su izbacili sa dinamitnom eksplozijom u pedesetominutnoj ejakulaciji rifova! Nema dileme oko toga što vam je raditi! Tačka!
Nikola Franquelli
Bosna je, kao i osamdesetih, ponovo postala vrlo plodno tle za sve oblike odlične svirke, a Snake Eater su najbolji, ponavljam, najbolji primjer prljavog, glasnog, čađavog, kerozinskog, heteroseksualnog, odvali me od Maršala, „mama, komšija opet pušta metalike“ najglasnijeg mogućeg rokenrola! Nije pretjerivanje, iako jeste totalno oduševljenje i subjektivno mišljenje, a i kako neće pored ovakve turbo nuklearne svirke! Album zvuči kao što u Bosni shvataju veselje - sa apsolutnom nebrigom za posljedice i karnalno zadovoljenje je na prvom i jedinom mjestu. Da su rođeni u 18 vijeku, bili bi jeretici i spaljeni, ne na jednoj nego na tri lomače, čisto za svaki slučaj da se šejtan ne vrati. Snake Eater su 2013 godine izdali jedan zapaljivi, benzinsko testosteronski, maloljetne šiparice u kratkim šorcevima rokenrol album da se čovjeku kapa obrne, i kao ostali odlični albumi iz svjetske rokenrol diskografije, ni „Dabar“ decenijama koje su ispred njega neće gubiti na sjaju! Odlična svirka pršti na sve strane, testosteron kulja iz očiju i ušiju, i „Dabar“ u izobilju ima ono što bi trebao da ima svaki rokenrol album, iliti, iskrenost i samo želja za dobrim provodom. Zvuk je isto posebna priča. Prljav gitarski zvuk bez pretjerane kompjuterske produkcije je upravo ono što toliko nedostaje sceni. Nema folirancije i nema plastike. Drvo, metal i struja. Od Hellacopters-a nije bilo krštene svirke, ali su Snake Eater preuzeli barjak!
Pjesme su kratke, brze i ubitačne - psuju, piju, ganjaju žene i mlate u instrumente! „Plameni ljubavnik“, „Kraljica pušenja“, „Snake Eater“, prepjev Turbonegro „Imam erekciju“, „Mamac za tvorza“ (prepjev pjesme „Louie, Louie“), „Magistrala“ … naređali su hit do hita i niti jedna pjesma ne obara prosjek. Ovo je prljavi rokenrol za veselja, za odličan provod, da se ne misli na sutra, na jutro i posao. Nagni bocu, nagni kriglu, urlaj, izbaci frustracije kroz muziku. Ovo je rokenrol skrivenih dječačkih seksualnih poriva, igre zavođenja, flertovanja i vaćarenja u mraku, rokenrol sa navijačkih tribina, iz zadimljenih kafana, odsviran brzo, odsviran bolno odsječno i glasno bez ikakve druge namjere sem da se ljudi dobro provode. Možda nisu donijeli ništa novo, ali ovo što su uradili su izbacili sa dinamitnom eksplozijom u pedesetominutnoj ejakulaciji rifova! Nema dileme oko toga što vam je raditi! Tačka!
Nikola Franquelli