Barbie Wilde - The Venus Complex
Helly Cherry
Barbie Wilde je hobotnica. Pipci njenog kreativnog rada pruženi su u mnogobrojnim medijima. Glumica, muzičarka, spisateljica. Činjenica je da se i ovo djelo, kao i ona sama najčešće posmatra kroz prizmu "Hellbounda: Hellraisera 2". Barbie Wilde je bila dio kultne postave Cenobitea, gdje je rame uz rame sa horror legendom Dougom Bradleyem glumila ženskog Cenobitea (kojeg su privatno u ekipi nazvali DeepThroat, ali ga tako nisu potpisali na odjavnoj špici filma - ukoliko se sjećate, ženski Cenobite je imao ogromnu rupu u grkljanu iz koje su virile žice koje su je širile i držale otvorenom). No znati Barbie Wilde samo po tome, istovremeno je i nepošteno, jer osim što se bavila muzikom i teatrom (osnivačica grupe SHOCK), Barbie je i spisateljica koja ima svoje ideje, svoje vizije i nije je strah ni stid iznijeti ih u vidu djela. Važno je napomenuti da ovo nije prvi put da Barbie piše; dosad je svoje priče objavljivala u horror antologijama kakve su "Hellbound Hearts", "Mutation Nation" i "Mammoth Book of Body Horror".
"The Venus Complex" je djelo pisano u formi dnevnika. Profesor Michael Friday se nakon saobraćajne nesreće u kojoj je izgubio ženu koju baš i nije naročito volio vraća u njihovu kuću. Stambeno i finansijski situiran, sa dosta slobodnog vremena, Michael počinje pisati dnevnik, dnevnik u kojem se malo-pomalo otkriva da je profesor umjetnosti počeo gubiti razum. Njegov svijet, prvo u glavi, a onda i u stvarnosti počinje poprimati oblike krvave mješavine nasilja i uvrnutih seksualnih fantazija (sa jako mnogo masturbiranja između upisa u dnevnik). A kada profesor u doktorici Elene Sheppard pronađe inspiraciju i počne žuditi za njom, smišlja bolestan način kako joj se približiti i imati je u potpunosti...
Iskreno, nisam ulagao nikakve nade da će mi se "The Venus Complex" svidjeti dok sam poprilično teško i bez prevelikog interesovanja prolazio kroz prvu trećinu knjige. Mislio sam, ako je i ostatak ovakav, sumnjam da ću moći doći do kraja. Međutim, negdje od druge trećine, kada profesor iskuje svoj veliki plan približavanja Elene i počne ga sprovoditi u djelo, situacija se naglo zakomplikuje i knjiga vas počne povlačiti još dublje između svojih redova.
"The Venus Complex" je mješavina psihološkog trilera sa jakom, možda i prejakom dozom erotike koja nekad veoma često graniči sa zdravim razumom, pa se kroz erotiku provlači i smrt i nekrofilija, te upravo ovo pretjerivanje će nekim ljudima odgovarati u potpunosti, a neki će se samo povući. Upoređivati ideje i lika Michaela Fridaya sa Patrickom Batemanom, Dexterom Morganom ili Hannibalom Lecterom, kako to radi dosta recenzenata je po meni krajnje nedolično, pa čak i netačno. Michael Friday ima svoju posebnu priču, svoj posebni stil; kada ga posmatramo kao lika jednog horror/triler djela, može vam se cijela ideja učiniti jeftinom, ali upravo je snaga pretjerivanja i nemogućih, iracionalnih ideja koje Friday obrazlaže kroz svoje upise u dnevnik zapravo njegova snaga i prednost u odnosu na gore navedene likove.
Tri karakteristike "The Venus Complexa" su mi ostale u pamćenju kao izrazito pozitivne: kao prvo, društvena i politička kritika društva kroz pisanja Michaela Fridaya možda i nije nešto čemu bi se nadali u romanu koji obiluje smrću i seksom, ali tu je i veoma je dobro izvedena. Nije da se slažem sa svim što glavni lik priča/piše, ali upravo ova kritika daje upečatljivost i novu dimenziju liku koji je profesor po zanimanju.
Druga je mnogo, MNOGO referenci na umjetnost različitih žanrova, naročito slikarstva, tako da ako vas zanima ovo područje, a niste nešto previše upućeni, bit će dosta guglanja i otkrivanja novih svijetova.
Treća je da je knjiga završena u tonu A mogla bih napisati i nastavak..., što je po meni sasvim poželjno.
Dopustite da za kraj "The Venus Complex" uporedim sa filmskom industrijom: ovo nije blockbuster koji zadivljuje glumačkom postavom, budžetom ni specijalnim efektima. Kad bi "The Venus Complex" bio film, bio bi TV film iz prijelaza osamdesetih i devedesetih, jedan od onih erotskih trilera koje smo gledali ko djeca, pa kad ih otkrijemo godinama kasnije, oduševimo se kultnošću filma koji nam je ostavio leptiriće u stomaku i obilježio nam djetinjstvo.
ZAHVALJUJEM SE COMET PRESSU NA PROMOTIVNOJ KOPIJI KNJIGE.
Arnel Sharan Šarić
"The Venus Complex" je djelo pisano u formi dnevnika. Profesor Michael Friday se nakon saobraćajne nesreće u kojoj je izgubio ženu koju baš i nije naročito volio vraća u njihovu kuću. Stambeno i finansijski situiran, sa dosta slobodnog vremena, Michael počinje pisati dnevnik, dnevnik u kojem se malo-pomalo otkriva da je profesor umjetnosti počeo gubiti razum. Njegov svijet, prvo u glavi, a onda i u stvarnosti počinje poprimati oblike krvave mješavine nasilja i uvrnutih seksualnih fantazija (sa jako mnogo masturbiranja između upisa u dnevnik). A kada profesor u doktorici Elene Sheppard pronađe inspiraciju i počne žuditi za njom, smišlja bolestan način kako joj se približiti i imati je u potpunosti...
Iskreno, nisam ulagao nikakve nade da će mi se "The Venus Complex" svidjeti dok sam poprilično teško i bez prevelikog interesovanja prolazio kroz prvu trećinu knjige. Mislio sam, ako je i ostatak ovakav, sumnjam da ću moći doći do kraja. Međutim, negdje od druge trećine, kada profesor iskuje svoj veliki plan približavanja Elene i počne ga sprovoditi u djelo, situacija se naglo zakomplikuje i knjiga vas počne povlačiti još dublje između svojih redova.
"The Venus Complex" je mješavina psihološkog trilera sa jakom, možda i prejakom dozom erotike koja nekad veoma često graniči sa zdravim razumom, pa se kroz erotiku provlači i smrt i nekrofilija, te upravo ovo pretjerivanje će nekim ljudima odgovarati u potpunosti, a neki će se samo povući. Upoređivati ideje i lika Michaela Fridaya sa Patrickom Batemanom, Dexterom Morganom ili Hannibalom Lecterom, kako to radi dosta recenzenata je po meni krajnje nedolično, pa čak i netačno. Michael Friday ima svoju posebnu priču, svoj posebni stil; kada ga posmatramo kao lika jednog horror/triler djela, može vam se cijela ideja učiniti jeftinom, ali upravo je snaga pretjerivanja i nemogućih, iracionalnih ideja koje Friday obrazlaže kroz svoje upise u dnevnik zapravo njegova snaga i prednost u odnosu na gore navedene likove.
Tri karakteristike "The Venus Complexa" su mi ostale u pamćenju kao izrazito pozitivne: kao prvo, društvena i politička kritika društva kroz pisanja Michaela Fridaya možda i nije nešto čemu bi se nadali u romanu koji obiluje smrću i seksom, ali tu je i veoma je dobro izvedena. Nije da se slažem sa svim što glavni lik priča/piše, ali upravo ova kritika daje upečatljivost i novu dimenziju liku koji je profesor po zanimanju.
Druga je mnogo, MNOGO referenci na umjetnost različitih žanrova, naročito slikarstva, tako da ako vas zanima ovo područje, a niste nešto previše upućeni, bit će dosta guglanja i otkrivanja novih svijetova.
Treća je da je knjiga završena u tonu A mogla bih napisati i nastavak..., što je po meni sasvim poželjno.
Dopustite da za kraj "The Venus Complex" uporedim sa filmskom industrijom: ovo nije blockbuster koji zadivljuje glumačkom postavom, budžetom ni specijalnim efektima. Kad bi "The Venus Complex" bio film, bio bi TV film iz prijelaza osamdesetih i devedesetih, jedan od onih erotskih trilera koje smo gledali ko djeca, pa kad ih otkrijemo godinama kasnije, oduševimo se kultnošću filma koji nam je ostavio leptiriće u stomaku i obilježio nam djetinjstvo.
ZAHVALJUJEM SE COMET PRESSU NA PROMOTIVNOJ KOPIJI KNJIGE.
Arnel Sharan Šarić