Istorijski gledano, umetnost je uvek zauzimala posebno, izdvojeno mesto u odnosu na ostale ljudske delatnosti. Umetnost se smatrala za nešto posebno, nebesko, neobično, i samim tim-zanimljivo. Sa druge strane, kontrastno, danas, rećiću to opet, danas, umetnost je, kao što sam i naveo u naslovu-nešto što stoji na kraju svake priče. Muzika koja svira u pozadini kada nešto radite, instant download na desktopu vašeg svakodnevnog bitisanja. Kako se ovo dogodilo?


Postoji jedna stvar koju naši preci nisu predvideli, ni u naznakama. Internet. Isti je glavni pokretač svetskih događaja, jer nas je učinio hipersenzitivnim, pa samim tim i hiperkreativnim. Svaka druga osoba, danas, piše, prevodi, pravi igre, ili se bavi drugom vrstom kreativnog rada. Na to nas je naterao trend socijalizacije svega. Da li je to dobro? Svakako je pozitivno, imajući u vidu da se višenavedena umetnost svela na nivo igranja dece u pesku. Studio je skup, a većina ne želi da napusti udobnost svog rođenog doma, ako u igri nije pozamašna svota novce, kojih je sve manje i manje. Mane ovog trenda je nešto što nazivamo amaterizacijom, i isto degradira kako umetnost, tako i sve druge industrije. Onog trenutka kada prestanemo da postavljamo sebe kao meru večite prolaznosti, postajemo rob drugih, što nas uvodi u ono staro dobro, seljačko-vulgarno „S kim si, onakav si“. Nema dalje priče sa osobama koje isto uzimaju takvu gadost za glavno životno geslo.

Na desktopu bitisanja, takođe bitna ikona je kanta za đubre. A nakupilo ga se. Nije da nije, a nije ni da nije, što reče jedan, takođe u ovoj zemlji izuzetno skrajnut i nebitan tip. Isto kažu i svi ostali umetnici, ali ko ih sluša? Šačica ljudi vođena istim ili sličnim životnim i iskustvenim principima. Masa ne. Vlast, takođe, sigurno ne. Onda ko? Nebitni. „S kim si onakav si“. Zaista je tako, ali taj moto važi u svetu ograničenosti i prostakluka, ne i u našem. Ovde važi princip „Interes većine je bitniji od interesa pojedinca“, i to je nešto za poštovanje i divljenje. Naš odmetnički karakter je jednostavno stvar senzibiliteta. Naš uspeh, time se meri naša suštinska vrednost. Ona je u svakom zamislivom pogledu veća od kvazi ličnosti koje se kriju iza svakog lažnog osmeha, lošeg saveta, ili nepriznavanja vaše lične vrednosti i veličine. U tome je caka. Vi ste ta caka.

Ne dajte im da nas obore.
Ilija Đurđanović