9.2.2013., Splav Krug, Mačvanska Mitrovica

U subotu, 9. februara, bend Mortal Kombat je imao svirku na splavu Krug u Mačvanskoj Mitrovici. Predgrupa je bila bend Spunk, inače bend u kome pevam i sviram gitaru. Kako objektivno opisati taj događaj kad sam tad ujedno proslavio 18. rođendan? Dođavola sa objektivnošću, bilo je savršeno. Mortal Kombat je definitivno najbolji bend na današnjoj sceni. Kao mladog pankera koji voli tekstove sa jakom porukom (odrastao na Neredima, Ateistima, Truloj Koaliciji…) što i sam ostvarujem manje-više uspešno u Spunku, Mortal Kombat me je kupio na prvo slušanje.

Da krenem od početka. Još par dana pre svirke, dok sam lepio plakate, razmišljao sam da li će biti posećena svirka, jer u Mitrovici nema mnogo svirki, a još manje svirki gde se plaća ulaz. Ne znam zašto, ali mnoge svirke budu neposećene. Već sutradan, video sam da je bar trećina plakata pocepana. Ko li je samo toliko dokon da sa tolikom mržnjom sabotira da se nešto pomeri sa nulte tačke… No, ipak je došlo mnogo ljudi, čak i više nego što sam očekivao. Mnogi ljudi koje prvi put vidim je došlo, što mi je drago. Što je takođe bitno, mnogi su bili u MK majicama – dokaz da bend može postati popularan ako je kvalitetan, a MK su i tekstualno i muzički veoma kvalitetni. Mi smo svirali oko 45 minuta. Odsvirali smo sve autorske pesme, par obrada Ritma Nereda i jednu pesmu od Bjesova. Moram da se pohvalim da smo pošteno zagrejali publiku. Treća pesma „odpozadi“, Ne (r.n.) je povukla publiku da peva horski sa nama i da se razdraži da bi sa autorskom „Facebook Generacija“ nastao haos. Šutka, i to kakva! Stolovi, koje smo postavili ispred bine radi naše bezbednosti su popadali već u prvim taktovima pesme. Taj osećaj kada svi ljudi ispred vas skaču i pevaju tekst pesme se zaista ne može opisati. Očigledno su se pronašli u pesmi, jer zaista moja generacija nažalost jeste Fejsbuk generacija, opterećena virtuelnim lajkovima, egoboostu i iskrivljenom slikom stvarnosti. Drago mi je što ljudi prepoznaju ironiju pesme. 
Spunk i Moral Kombat
No, da se vratim događaju. Kao što rekoh, upravo smo zagrejali publiku kada dolazi na red Mortal Kombat. I šta sad pametno reći??? RAZVALILI SU! Uvežbani su do maksimuma. Energija pršti. Komunikacija sa publikom savršena. Svaka pesma se horski peva. Skače se dok ne utrnu mišići. Pesme se ređaju: „Smrtonosna šorka“, „Zvezde Granda“, „Klint Istvud“, „Seks i Grad“, „Evrovizija“, „Seljačka Buna“… Ko ne zna ove pesme bolje da se nije rodio  Oni sviraju pesme jednu za drugom, publika skače, peva, znaju pesme, zaista vrhunski doživljaj. Naravno, tu su i „Nemoj Biti Emo“, „PMS“, „Veliki Brat“ i druge. Jedna obrada od Hladnog Piva „Kirbaj i kotlovina” me je oborila s nogu. Evo sedim sad i sav sam naelektrisan dok se prisećam svirke, a najmoćniji trenutak za mene je bio dok su svirali “Made in China”. Popeo sam se na binu i otpevao refren zajedno sa Krikijem. (Zašto sam baš tu pesmu otpevao, skontaj sam, u pitanju je jedan stih ;) …) Uglavnom, polako završavaju sa repertoarom. Poslednja pesma je Post’o sam metalac. Sledi medley hitova 90-tih: Funky G, Đogani, Dr Iggy i kompanija. Od svake pesme su odsvirali po dvadesetak sekundi, podsetivši nas na taj period. Ipak se svirka održava na splavu. Potom još jednom „Nemoj biti emo“ i to prvo u laganom tempu, sa sve Krikijem koji se popeo na stolove dok je publika oko njega đuskala. Posle nje „Pauk čovek“ i to je kraj.  

Ja sam se raspisao a planirao sam da pišem samo u kratkim crtama. Sad treba i neki zaključak dati. Mortal Kombat su primer jednog veoma profesionalnog benda koji ima fantastične pesme, uživo sabijaju, a i kao ljudi su neiskvareni. Nama, kao predgrupi su izašli u susret maksimalno (oko opreme, nameštanja zvuka, i saradnje uopšte). Evo, upravo su izbacili drugi album, pa poslušajmo šta još imaju da nam kažu, koga će sad da prebiju…

Dimitrije Beljanski