Razgovor sa Repetitorom je odavno planiran, odmah nakon izlaska njihovog drugog albuma "Dobrodošli na okean" 29.11.2012. Ali, odmah nakon izlaska albuma, otišli su na turneju po Holandiji. Onda naravno su usledili praznici, a mi smo evo ugrabili momenat kada su ponovo postali dostupni i na brzinu porazgovarali sa Borisom o pomenutoj turneji, novom albumu ali i nastupima na Kosovu.
HC: Često nastupate van zemlje. Upravo ste se vratili sa turneje u Holandiji, kakvi su utisci? 
R: Dobri su utisci, ladno ali standard. Ozbiljno, bilo je dobro, videli smo 5 gradova, videlo nas je puno Holandeza, naših Jugoslovena, i ko zna kojih još. Malo istegli leđa, ali sve u rok službe. 

HC: I kakva je razlika u atmosferi u Srbiji i van nje? 
R: Misliš uopšteno? Italija, Bugarska, bivša Juga, sve te zemlje imaju taj južni vajb i liče na neku foru, tek se od Austrije pa dalje drugačije živi. A mi smo ovde naučili pa volimo taj jug malo više, ipak je u nama. Znaju ljudi o čemu pričam. 

HC: Pevate na srpskom i možda je upravo to vaša prednost napolju, pošto su stranci možda i prezasićeni bendovima koji pevaju na engleskom. Vi im onda dođete kao neka egzotika. Kako se vama čini ovo razmišljanje? Ima li istine u tome? 
R: Ima više istine nego što mnogi pretpostavljaju. Ako je razlog što neki bend peva na engleskom taj da misle da će tako lakše proći preko, treba pre svega da razmisle šta se time gubi, a to je bliska i direktna veza sa publikom ovde, preko tekstova i poruke. Svirali smo u Italiji, Austriji, Bugarskoj, Holandiji, nikad nismo osetili da je problem što pevamo na srpskom, čak je to možda i prednost jer smo egzotičniji. Ne verujem da ne mogu da osete o čemu se peva. 

HC: Možda će ljudima posebno biti zanimiljiv vaš nastup u Prištini pa nam recite i utiske sa tog putovanja, koncerta i atmosfere generalno... 
R: To je bilo pre godinu dana, išli smo na Kosovo jer se desilo da nas u isto vreme pozovu iz Gračanice, Leposavića i Prištine. Kao i svi rođeni krajem osamdesetih reč i pojam Kosovo čujemo skoro svaki dan od rođenja, i bilo nam je jako bitno da to konačno vidimo svojim očima jer mediji taj problem prikazuju prilično crno-belo. Najveći utisak putovanja sa ove distance je Gračanica i Srbi koji tamo žive, sami i zaboravljeni u getu, bez onih silnih para koje idu za "pomoć" Kosovu, bez države Srbije koja im ništa ne daje a traži od njih da joj ostanu verni i da ignorišu albanske institucije koje takođe nisu lude za njima. Mnogo težak život. Na severu, u Leposaviću je lakše, tamo je bezvlašće, nema policije, Ameri samo paze da se ne puca, za ostalo ih zabole, pa se ljudi snalaze, tamo nešto kapne i od države. Generalno izgleda bolje nego u pola malih mesta u Srbiji, ili njenom ostatku, kako ko voli. U Prištini je potpun utisak da ste u drugoj zemlji. Tu odmah postane jasno da nema nazad. I mnogi mi ni danas ne veruju da je atmosfera toliko opuštena da smo sve vreme pričali na srpskom, u pekarama, kafanama i radnjama, i da se svi ljudi samo prebace i počnu i oni, bez da nas krivo pogledaju, a kamoli nešto drugo. I svima je drago što smo došli i pričaju o tome da su isti lopovi i naši i njihovi i da su nas ovi na vlasti posvađali. To je ona istina koju svi znamo, da su politička kasta i njen biznis iskra na Balkanu, a ne razlike u poreklu. 
HC: Povod za ovaj razgovor je i vaš novi album "Dobrodošli na okean" na koji se dugo i nestrpljivo čekalo. Šta nam novo donosite sa njim? 
R: 9 pesama u manje od pola sata. Vinil koji smo izdali, dakle konačno imamo ploču. I to što je album možda malo teži i žešći od prethodnog. Mada ko zna, teško je iz naše perspektice o tome. 

HC: Poznato je da kroz pesme provlačite politčke teme, da li ste nastavili tim stopama i u novom albumu? 
R: Provlačimo je dobra reč. Ja verujem da je skoro svaka tema politička i ideološka ili da može da se posmatra iz tog ugla. Recimo pevati o seksu je 60ih bila jaka ideološka poruka, kao što je danas politička poruka kada se peva samo o veselim i lepim stvarima ili o tome kako ti je dobro. Ima puno ideološkog u tome da danas kažeš "dobro mi je" u pesmi. Dakle svaka muzika, kao i umetnost uopšte ima svoje ideološke aspekte. Nas su na početku malo gurali tamo gde ne pripadamo u tom smislu, u neke Beogradocentrične krugove, ali to nije naša šoljica. 

HC: Kakve su prve reakcije publike na njega? 
R: Sviramo ove pesme od kad su nastajale kao i uvek. Ne čekamo album da bi počeli da ih izvodimo uživo, tako da ih publika već zna. Reakcije su od početka bile dobre. 

HC: Možete li uporediti prvi i drugi album? Po vama, po čemu su slični a po čemu različiti? 
R: Teško, osim onog što sam već rekao, da je malo tvrđi i teži, više naginje hard roku nego novom talasu, ali takvi su dani. 

HC: Često probate u BIGZ’u, ima li to mesto neki poseban značaj za vas? 
R: U zgradi smo preko 5 godina, i ne postoji bolje mesto u gradu za muzičare i ljubitelje underground muzike. Pored toga mnogi ljudi koji lunjaju tim hodnicima su nam već dobri prijatelji. Ne smem ni da zamislim beogradsku muzičku scenu bez BIGZ-a. 

HC: Gde vidite sebe kroz 5 – 10 godina? 
R: Ne pitaj nas to, bliži nam se 27-a. 

HC: Nešto za fanove na kraju ovog razgovora? 
R: Nema više, sve smo pojeli. 
Sa Borisom razgovarali Miloš i Nenad.