Šta se dobija kada se na istu traku stavi dosta vandalizma, krvi, strahopoštovanja i nemilosrdnog „ultra-nasilja“? Tome dodate glumce kao što su Malcom Mc Dowell, Warren Clarcke, Carl Duering ,Sheila Raynor i ražisera Stanley Kubricka. Zatim celu tu zbrku smestite u London 1972.godine i dobićete jedinstveno ostvarenje „Paklena pomorandža“ obojeno depresijom i maglom londonskih ulica. Doduše, to je verovatno London koji do sada niste imali prilike da vidite. On je poput živog organizma. Diše, pomera se, jede sve pred sobom, obuzima čoveka svojim sivilom, a ispunjava nasiljem, nelagodnošću, nemirom...Na njegovim ulicama niko nije bezbedan, pa čak ni mi ispred malog ekrana.  Bar tih 136 minuta koliko traje film.
Ovaj film je idealan pokazatelj kako funkcioniše zločinački um i objašnjava ljudsku zlu kob. Sveobuhvatno govori o  popularnim temama kao što su nasilje, kriminal, požuda, prijateljstvo,porok ,muzika... Pored pomenutih motiva, u filmu su zastupljeni detalji koji nas upućuju na to da su u filmu skrivene poruke kojih može, ali i ne mora biti. Mada, to više ukazuje na naš način razmišljanja, no na Kjubrikov. Kao primer možemo navesti to što umesto alkohola, mladi u kafiću piju mleko. U nekim stranim tekstovima sam pročitala da momci u filmu piju neki čudan, beli napitak... Ali, u filmu, zapravo, iznad njihovog stola, u kafiću koji se zove `Korova`,  ćirilicom piše MOLOKO. Čula sam različite teorije o tome šta zapravo taj detalj treba da kaže o ovom filmu. Na primer, da je gospodin Kjubrik želeo da nas uputi na to da pravom zlu ne treba nikakav stimulans da bi bilo aktivno. Zatim, da nema nikakav specijalno bitan značaj, već im se samo čini da je mnogo zanimljivo piti mleko, jer je to tako drugačije i ekstravagantno... I još mnogo drugih pretpostavki. Zatim se pojavljuje još jedan detalj. To je kada Aleks upada u kuću sredovečnog para, tuče muža i tera ga da gleda dok mu on siluje ženu... Dok to radi on peva `Singing in the rain`.  Mnogo ljudi je pričalo o tome zašto peva baš tu pesmu. Ali ta misterija je rešena. Naime, kada su snimali tu scenu Malkom je znao tekst samo te pesme i Kjubrik je oduševljeno prihvatio ideju da u toj sceni Aleks pevuši baš nju.
U filmu se postavlja i jedno bitno pitanje: da li zlo u čoveku može biti izlečeno? I ako može,  kako? Film je sniman po noveli Anthony Burgess-a. I što se odgovora na to pitanje tiče, Kjubrik i Bardžis nisu našli zajednički jezik. Naime, da vam ne bih otkrivala kako se završava film, samo ću reći da se na kraju ne vidi jasno da li je terapija uspela ili ne... Dok je u noveli bilo jasno napisano da je Aleks izlečen, kako bi poenta priče bila da se sve može srediti. Međutim, Kjubrik je izbacio poslednje poglavlje, kako bi nama pružio izbor. Želeo je da sami zaključimo da li takav tretman ima smisla. Ostavio nam je samo zagonetan pogled... Zbog toga je film bio zabranjen, a sledeće prikazivanje je bilo tek nakon Kjubrikove smrti, po njegovoj želji.

Ovaj film predstavlja stub opšteg obrazovanja i poznavanja svetske kinematografije, verovatno je to i dovoljan argument zašto ga treba odgledati.

Tamara Zukanović