- Petliću pevaču sutra me probudi, pre nego što ptice…
- Odjebi, mali!!

Uroš je u neverici posmatrao crveno-narandžastog petla koji je kljucao kukuruz. Usne su mu zadrhtale, a grlo se steglo. Bio je na ivici da zaplače. Morao je brzo da pokuša još jednom:

- Petliću pevaču sutra me probudi, pre nego što ptice iz gnezda poskaču, pre dece i ljudi, vikni glasom jasnim…
- Mali, rekoh ti malopre da odjebeš. Jesi li gluv ili šta?! - prodrao se petao još jednom i nastavio sa kljucanjem.

Svet se smanjio, vreme kompresovalo. Na Uroševo rame spustila se hladna koščata ruka.

- Jebiga, klinac. To je to, izgleda...

Nemanja Danilović