Prvu slutnju bujice novih zbivanja, uzburkavanje davno
zakopanih želja, nagovijestio je iznenadni pomor mojih mačaka.
Šest šarenih još slijepih mačića pronašla sam mrtve na pragu,
pažljivo poredane jedno do drugog na jednakoj udaljenosti. Iz njihovih
usta i ušiju izvirivalo je lišće i korijenje nepoznate trave, pa
zaključih da je to moralo biti uzrok smrti. Ali šta je natjeralo životinjice
da tako grčevito gutaju smrtonosnu biljku? Njihova tigrasta
majka Lea netragom je nestala i nikad je više nisam vidjela.
Nepoznati užas otjerao je moju mezimicu daleko izvan domašaja
ove realnosti. Mrtve mačiće zakopala sam u bašti, no ubrzo iz njihovih
raspuknutih glavica izrastoše prelijepi cvjetovi raskošnih
boja. Veliki i teški pupoljci koji nikada nisu mogli da se otvore do
kraja, u sumrak sa strujanjem vjetra među laticama su ciktali kao
mjauk zarobljenih mačića. Oni su bili moje poslednje društvo.
Nikog, na ovom svijetu beskrajno ubrzanih ljudskih čestica, nije
više interesovala napuštena starica sluđena od samoće.
Sljedećeg jutra na mojim vratima je zakucao stranac. Imao je
oči boje zaleđenog mora, iz kojih je kilometrima naokolo zračio
mraz. Njegova kosa je padala u slapovima ispod crnog cilindra,
isprepletena suvim jesenjim lišćem i perjem afričkih kakadua.
- Dobro jutro ljepotice - prošaputa glasom koji se čini poznat
iz kakvih erotskih maštarija.
Već zaboravljenim, krajnje ženskim, pokretom zagladih svoje
raščupane sijede vlasi. I već krajnje postiđena i iznervirana sopstvenim
gestom, prosiktah da su tragovi ljepote lutanje sjena, da
dobro pamtim osam decenija poroka i ljudske izopačenosti. Moja
ljepota odavno se predala vrišteći pod naponom vremena.
- Dakle, počela sam da haluciniram. Izgleda kako poput lista
što pada hvatam zadnji treptaj na vjetru. Moram priznati, nisam
te tako zamišljala.
- Ti gajiš iluzije vezane za izgled smrti. Nije nužno da to bude
kostur u crnom plaštu. Zaboga, anđeli smrti su bića s pedigreom!
A valjda ste i vi, ljudi, već prevazišli niskost srednjovjekovnog
mazohizma?
- Ne znam zašto bismo? Mazohizam je omiljena osobina,
naročito slabijeg pola. Evo, ja sam cijelog života, radeći šta mi se
prohtije, samu sebe mučila beskrajno.
- Ako zaustaviš točak starenja i moralne obaveze, možeš da
budeš lijepa koliko god žudiš u najvatrenijem snu. A sanjala si to,
Arijana - produži, podmuklo se kikoćući:
- Mnogo više no što bi željela bilo kome priznati.
- Zaludu, duše opojnog apsinta - uzviknuh opčinjena njegovim
smijehom (već dugo se u ovoj kući muškarac nije tako smijao).
- Džaraš ugasli vulkan. Moje srce je otkucalo damare tjelesne
žudnje u nepovrat. I zalud nudiš ljepotu, nepresušni izvor zla i
pohote.
- Moram priznati, nosila si je dostojanstveno, ne čuvajući je
za se. A pomisli: koliko čedne putenosti skriva netaknuto tijelo?
Nije li to skrivena istina svojstvena određenoj vrsti žena? Pritajeno
uživanje u grešnom osjećaju privlačnosti prema neoskrnavljenom
tijelu. Igrati ulogu zaštitničke figure, učiteljice života i oslobođene
ljubavnice, izazov je veći od bilo koje sladunjave uloge pokorne i
sretno osvojene ženke. Koliko se grijeha pripisalo muškarcima
zbog njihove iskrenosti glupe, zbog zadovoljenja iste potrebe.
Niste li vi žene suptilno podmukle u svom ”čednom” izigravanju
”prljavih” svetica. Na šta li bi ličio svijet kad bi žene sprovodile u
djelo sve svoje maštanje. Muškarci su okrutni, ali plitki u nagonima.
Vi, žene, ste uzvišeno perfidne, prirodni kameleoni, jer
mužjak se ne smije suviše preplašiti. Ha, ha, ha...
- Aludiraš na moje mlade ljubavnike. Istina je da su mi bili
kudikamo draži od starih džukaca. Te odrtine uživali su da
izigravaju važne ličnosti: napuhani i zadrigli od gordosti, a prazni
i dosadni ko slamnata strašila. Jesi li si se zato prerušio u
zavodljivog mladog lutka?
- To je bilo tvoje bjekstvo. Birati prestare, birati premlade, i
osigurati se da ti niko od njih ne može blizu prići. Nisu izazvali
nikakve emocije, naravno ni ljubav. A ljude bez emocija čitaš kao
otvorenu knjigu. Ti to najbolje znaš.
- Kako ti je samo pakostan jezik. Pitam se: otkuda toliko
znaš? Jesam li te u mašti sama stvorila i prizvala kao i sve drugo?
Reci: otkuda dolaziš i ko te šalje? Je li moguće da si ti odgovor na
moj vapaj? Ah, da se jednom okonča ovo bijedno tavorenje što je
izgubilo svaku draž.
- Ja uzimam oblik koji želim. Ja sam bespolan i bestjelesan, i
ne nalazim posebno zadovoljstvo u obliku muškarca. Jedini razlog
je moja fascinacija ženom. Žene su tajanstvena bića. Malo se zna
o pravoj prirodi femininuma. Neke su povučene, a neke pričaju
previše. Ipak, postoji prećutni sporazum: o najdubljem porivu
nikad ne govore. Nikada ne možeš reći da istinski poznaješ ženu,
jer čak i najgluplja pomno će se truditi da ne otkrije nutrinu.
Igraju smišljene uloge, svaka ima svoje mjesto i vrijeme. Neke su
popularne, čak uzdignute na pijadestal: kao požrtvovana majka ili
domaćica, ljubavnica, bludnica... Koliko bi muževa, sinova, očeva
i ljubavnika ostalo zabezeknuto kada bi savršene maske njihovih
dama popadale? Da li iko od muških zna s kim živi? Rijetke su
žene koje odluče da realizuju snove, no kad se to desi, svijet je
užasnut. Kad se muškarac glupira, nema čuđenja, ali strašno je
otkriće djelo za koje su žene sposobne. Žena je čudesan spoj
demona i anđela.
Završio je svoj monolog ljupko zabacujući kosu iza uva.
Kretnje su mu bile suptilne i meke. Neodoljivo. Riješila sam da
flertujem s njim još malo:
- A šta li si ti od to dvoje? Izgledaš kao anđeo, a zvučiš kao
demon. Igraš prljavu igru, najgoru. Ja je dobro poznajem, igrala
sam je cijeli život. Žena u mašti proživi zabranjena iskustva bez
loših posljedica. Imaginacija ne ugrožava. Realan život je,
uglavnom, usmjeren protiv ljudskog bića. Tako i ja; radila sam šta
sam mogla. A šta nisam, zamislila sam.
- Ah, prazno maštanje! U sve si ulazila proračunato. ^uvala
si sebe od bola, tvoj život je prazan i samotan. Nisi živjela, samo
si sanjala! A toliko pristojnih brakova opstaje na lažima. Nemoj
misliti da si gora od kakve ”uzorne” žene što cijelog života liježe s
mužem zamišljajući davnog ljubavnika. Možda je to jedini način
da ona vodi ljubav s mužem, no to je prevara o kojoj prevarant i
ne sluti.
- Prvi put se pitam, je li vrijedilo osamdeset godina provesti
”u štednji”? Gledala sam druge žene, nisu izgledale srećne. Nikad
nisam voljela nijednog muškog. Uzimala sam ih i odbacivala, ne
vezujući se. Kad sam ostarila i nije više bilo nikog, opet bijah zadovoljna,
jer je opasnost od bolnog vezivanja iščezla. O, tako dobro
sam se čuvala, da sad ne znam šta bih sa sobom! Možda je trebalo
da se uhvatim u koštac s njima po bilo koju cijenu. Upravo
neizvjesnost i strah daju ljubavi onu strasnu notu koju ja nikada ne
iskusih. Vratimo se na početak: ko si ti?
- A zašto bi tebe, uopšte, interesovalo ko sam ja. Da li bi to
saznanje ičim uticalo na situaciju u kojoj se nalaziš? Ne! Pa, šta te,
onda, briga ko sam?! Mogao bih, recimo, biti anđeo smrti poslan
po tvoju dušu, ili sam Đavo došao da te iskušava. U oba slučaja
dolazimo na isto: ja tebi nešto nudim i, očito je, nisam smrtnik.
Ako ti je draže da me doživljavaš na pozitivan način, meni je svejedno.
Indiferentan sam prema ljudskoj igri crno-bijelih gluposti.
Kad pogledamo dublje, i anđeo i đavo su ista osoba. Posrnuli, ili
ne: suština je ista. A, svakako, nisam prvi koji se zaljubio u smrtnu
ženu. Nešto su od toga napisali i u Bibliji čak. Naravno ne sve,
jer čovjek nije spreman da čuje istinu. Jedan moj prijatelj reče:
ako se nešto desilo jednom, ne mora se desiti nikad više, ali ako
se nešto desilo dva put, desiće se i treći.
- A što bi ti, lijepi duše sa papagajskim perjem, želio jednu
staricu? Godinama nisam osjetila miris muškog tijela. Nešto ću,
ipak priznati. Ne znam zašto ti ne bih rekla. Ti si ionako samo
tlapnja senilnog pijanog uma. Moj omiljeni imaginarni dragi imao
je tvoj lik.
- Znam da se tvoja mašta igrala sa slučajnim prolaznicima,
čak i u starosti. Mogu da te vidim onakvu kakva si u vlastitiim
snovima. Za mene tvoj realni izgled nema značaja, materija se
mijenja. Suština me zabavlja. Pričaj šta si zamišljala, koja je bila
moja uloga?
- Žene zamišljaju vrlo često i nastrane stvari. Ne kažem da
sam priželjkivala da mi se baš to desi. Naprotiv, većina se toga
užasava. Od takvog iskustva teško se oporaviti.
- O, pa ovo bi moglo biti jako zabavno - oduševljeno je
uzviknuo dok su mu zubi blistali u tami.
- Vidiš, cijelog života sam se dobro čuvala. Dok su druge
žene voljele, patile, rađale, ponižavale se i mučile, odlučila sam da
se poštedim toga. Ljudi su mislili da živim burnim životom
plesačice i pjevačice u noćnim klubovima, sa zavidnim ljubavnim
iskustvom. Mnoge glupače su mi čak i zavidjele na tome. A moj
krevet bijaše pustinja. Svoju potrebu za bliskošću kompenzirala
sam maštom, jer tamo sve je bilo kako bih željela. Prespavala sam
sopstveni život i sada na kraju, zavodljivi duše, kada umirem sama
i luda, vjerovatno me ne bi bilo teško nagovoriti. Dala bih sve za
još jednu šansu. Da ponovo pokušam, ali stvarno, bez obzira na
bol. Bolje je živjeti i voljeti, makar i patio, nego cijelog života biti
iznutra mrtav.
- Za jednu noć za kojom sam ja žudio, noć u kojoj ću ja biti
samo čovjek, daću ti drugu šansu, vratiću ti mladost u najljepšem
cvatu.
***
Da li sam, zaista, dobila priliku da se vratim u mladost i da
osjetim strepnju, drhtanje, slabost i bol? Da li ću moći da osjetim
opojni miris ljubavi? Kako izgleda potpuna predaja drugom biću,
koje je običan grešni čovjek? Pitanja su se rojila u mome uzavrelom
mozgu. Pogledah se u ogledalo: probuđene oči divlje
mačke i gipkost tijela izvijali su se u polumraku moje sobe. Zauzeli
su mjesto starice koja je zadnji damar uma utopila u apsint,
opsjednuta bojom mora i leda.


Biografija:
Aleksandra Čvorović, rođena 10. februara 1976. u Banjoj Luci. Završila je književnost na Filozofskom fakultetu u istom gradu. Magistrirala je na na Filološkom fakultetu u Beogradu, odsjek za bibliotekarstvo i informatiku. Radila je više godina kao izvršni urednik časopisa za književnost, umjetnost i kulturu Putevi, gdje i sada radi kao član redakcije. Radila je kao novinar, saradnik i član redakcija mnogobrojnih književnih i drugih časopisa i novina. Prevođena je na više evropskih jezika, učesnik je brojnih književnih večeri i festivala u regionu i Evropi. Član je Udruženja književnika RS i Društva pisaca BiH. Radi kao bibliotekar-informator i stručni saradnik za kulturnu i izdavačku djelatnost u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS. Vodi radionice kreativnog pisanje za djecu. Uvrštena je u veliki broj zbornika i antologija. Poezija i proza joj je višestruko nagrađivana.Objavljene knjige: Šapat glinenih divova, Glas srpski Banja Luka 2000; Anđeo pod krevetom, KOV Vršac 2002; Monolog u šolji kafe, JU Javna biblioteka Alija Isaković, Gradačac 2006; Cvijet na kapiji sna, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo 2007.