Grupu SCARPS je osnovao njen gitarista i pevač Saša Ognjanović sa svojim prijateljem Ivanom Virijevićem – Ikom 1990. godine u Kruševcu.
Tokom dvadesetak godina postojanja bend je više puta menjao svoju postavu. Svirali su na najvećim festivalima, iza sebe imaju mnogo velikih koncerata u društvu nekih od najvećih muzičkih imena sa ovih prostora. A opet, ostali su veoma skroman, lokalni bend. Sa njima možete popiti piće u „Grizliju” i opušteno porazgovarati, a onda odatle otići u neverici – da je Kruševac tokom „ratnih devedesetih” imao jedan takav bend!
Grupa SCARPS je prestala sa radom 2008, a ponovo je okupljena juna 2012. u istoj postavi. Frontmena i osnivača benda Sašu Ognjanovića pitali smo da nam ispriča bar nešto od svega što je SCARPS prošao, kao i njegova razmišljanja o vremenskoj distanci između između SCARPS-a ’90. godina i iste grupe danas.
SCARPS ponovo zajedno na Ajde fest-u!
HC: Scarps je osnovan 1990. godine. Od tada, kroz grupu je prošao veliki broj muzičara i saradnika. Koliko i na koji način to utiče na sam zvuk i muzički pravac benda?
S: Personalne promene definitivno jako utiču na zvuk svakog benda. Kroz grupu SCARPS je prodefilovalo 16 ljudi, tako da su oscilacije u kreativnom izrazu logičan deo naše priče. Bez obzira na to ko je glavna autorska snaga u bilo kom bendu, dolazak novog člana unosi i neku novu energiju i način sviranja ili pevanja. Uglavnom, SCARPS je u osnovi bend čiji kičmeni stub čine post-punk i hard core.

HC: Svirali ste sa nekim od najbitnijih muzičara i bendova sa ovih prostora – EKV, Block out, Coyote... U to vreme bili ste jedan od retkih kruševačkih bendova koji su svirali na velikim festivalima i čiji su spotovi puštani na najvećim regionalnim televizijama. Kakav je to osećaj bio tada, a kako danas gledate na to sa distance od više godina?
S: Sva ta iskustva su nam ostala u jako lepom sećanju. Mislim da je tok događaja na ovim prostorima jednako mračan i 1991. i 2012. ... samo demoni sa kojima se svakodnevno tučemo menjaju oblik. Te 1990. se digla prašina oko nas jer niko pre toga nije svirao punk u Kruševcu. Do tada su svi bili u fazonu... "daaaj... će da nas bije neko... si lud...". Ako izlaziš na stejdž morao si da znaš jebeni "Smoke On The Water" (protiv kog nemam ništa, da me ne shvatite pogrešno). Ali mi nikad nije bilo jasno... 80-ih novi talas i punk tresu Balkan, a u Kruševcu na tu temu - samo par, slabo primećenih, pokušaja. Kontriranje opštem ukusu Srbije u to vreme je intenzivno ojačalo motiv našeg stvaranja. Sve što nam je smetalo smo, sa svojih 20-ak godina starosti, bučno istresali na publiku. Ovde sada ima mladih, kvalitetnih muzičara i bendova, ali ne vidim nikog ko će me uplašiti rifovima i tekstovima.

HC: Većina volontera AJDE festa ima između 15 i 20 godina – to znači da su rođeni između 1992. i 1997. godine – u vreme kada je Scarps uveliko svirao i stvarao. Kako bi ti njima i njihovim drugarima koji će vas slušati na AJDE festu ukratko opisao i malo približio vašu muziku?
S: Pesme koje ćemo svirati na AJDE festu će biti izvedene na identičan način kao i u momentu snimanja. Veći deo koncertnog repertoara je nastao između 1991. i 1995. Naravno ima i svežijih, ali ove dominiraju. Nažalost, problemi kojima se te pesme bave se ne razlikuju mnogo od problema koji su danas aktuelni, tako da verujem u uspešnu razmenu energije.

HC: Napravili ste pauzu od 4 (duge) godine. Kakvi su vam planovi sada posle ponovnog okupljanja?
S: Došlo je do povećanog interesovanja za ovaj bend u odnosu na vreme kada smo prestali sa radom, a i mi, članovi benda smo osetili potrebu da materijal kom zub vremena, kako se čini, nije mnogo naudio, prenesemo nekoj novoj publici. Osećaj na probi se ni malo ne razlikuje od onog od pre dve decenije... ha, ha.

razgovarala Vanja Vukajlović