Fotografija (gr. φως fos, svetlost i γράφω grafo, pišem) tehnika dobijanja trajne slike delovanjem svetla na određenu površinu koja je osetljiva na svetlost. Naziv je prvi put upotrebio Džon Heršel (1792-1871), engleski matematičar i astronom, 1839. godine. Prvu trajnu sliku predmeta uz pomoć camere obscure dobio je Francuz Žozef Nisefor Nijeps 1822. godine, upotrebivši metalne ploče premazane slojem asfalta potopljenog u lavandino ulje.
Francuski slikar Luj Mande Dager usavršio je Nijepsov postupak izloživši posrebrene ploče jodnim parama 1839. godine. Englez Foks Talbot iste je godine objavio svoju metodu dobijanja negativa na papiru, uz upotrebu srebrnog hlorida, od kojeg je mogao da se kopira neograničen broj pozitiva. Godine 1847. Nieps de Sen Viktor zamenio je papir staklom, dok je 1851. Frederik Skot Arčer upotrebio kolodijumsku emulziju kao nosioca srebrnih soli. Tim izumom fotografija je postala dostupna svakome, pa je započeo njen prodor u sve grane života i nauke.
Iako je fotografija ograničena na prikazivanje predmeta iz realnog sveta, fotograf-umetnik ipak ima široke mogućnosti da izrazi svoje lično gledanje na formu ili suštinu nekog događaja odabiranjem najizrazitijeg izgleda predmeta, odnosno najpogodnijeg trenutka događaja. Kod snimanja fotograf ima punu slobodu u izboru kompozicije i izreza slike, kao i pri osvetljenju predmeta.
Biranjem odgovarajućih optika, negativskih materijala (orto, pan, infracrveno), načina razvijanja, kopiranja, solarizacije, montaže nekoliko negativa itd, povećavaju se mogućnosti za kreativni zahvat. Sva optička i hemijska sredstva samo su pomagala, način da se najpotpunije ostvari vlastita vizija fotografa. Vrednost fotografske slike kao umetničkog dela dakle zavisi od prvobitne vizije, od intuicije fotografa.
Tek kad su uočene vlastite i jedinstvene mogućnosti fotografije kao novog i nezavisnog umetničkog postupka koji ima specifična svojstva i principe, mogla je fotografija da krene vlastitim putem i zauzme posebno mesto među grafičkim umetnostima. Borba za čistu i realističnu fotografiju, bez idealizovanja i bez imitiranja drugih umetnosti, počela je na prelazu stoleća. Neposredno nakon Prvog svetskog rata rađa se apstraktna i primenjena fotografija. Studira se pokret i primenjuje fotomontaža.
Poslednjih godina znatno je poraslo interesovanje za fotografiju kao umetnost, pa su mnogi muzeji i galerije otvorili svoja vrata fotografskim izložbama, pa su čak i uredili posebne zbirke ili odelenja za fotografsku umetnost.
Priredila Tamara Lujak