Mnogi koji se bave fantastikom, bilo da je pišu, bilo da je proučavaju, pribojavaju se da je davno zaboravljena i marginalizovana. Nedavna dešavanja na svetskom nivou su, međutim, izmenila svest ljudi te je sve veći broj onih koji se okreću korenima i folklornom nasleđu u traženju utehe ili inspiracije. Tako je rođena tolkinomanija, tako je stvoren Hari Poter, tako žive i profitiraju Osmi putnik, Lara Kroft, Supermen, ali i Futurama, Samuraj Džek, Srebrni letač i mnogi drugi.
Nije tajna da reklama prodaje proizvod, pa tako nema razlike kad je reč o knjizi ili stripu, filmu ili predstavi: prodaju se oni proizvodi o kojima se priča, prepričava i – koji se reklamiraju. Koncept reklame je, pogotovo u poslednjih nekoliko godina, da šokira. Kako su iscrpljene sve obične ideje, u smislu klasične reklame, tako se danas sve češće na TV-u i reklamnim panoima mogu videti obnaženi manekeni/manekenke, glupa/nelogična pitanja ili fantastični aparati/mašine/stvari koje predstavljaju sam proizvod.
Ni jedna zemlja nije uspela da izbegne ovom šablonu. Reklame se obično preuzimaju (otkupljuju), češće se (neuspešno) kopiraju ili snimaju na domaćem terenu kao (loš) proizvod. Tako su nastale reklame u kojima se prikazuju živi mikroorganizmi u WC šoljama i domaćice koje oblače ronilačka odela kako bi ih se otarasile, otud automobili koji se pretvaraju u robote i obrnuto, tako deca uz pomoć čarobnog štapića stvaraju paštete itd.
Zanimljivo je da, kad je reklama u pitanju, fantastika kao momenat postoji i funkcioniše, čak je i dobrodošla, jer je šaljiva, intesesantna, nesvakidašnja, jer je prijemčivija i lako pamtljiva, ali čim se isti taj fantastični momenat prenese u knjigu ili na filmsko platno, knjige se deci ređe kupuju ili se retko puštaju u bioskope (ukoliko ima još onih koji posećuju te ustanove) ili, ako ste prerasli taj uzrast, vas smatraju čudakom ukoliko slučajno izjavite da ste ljubitelj Artura Klarka, Stanislava Lema ili Nila Gejmena, da spomenemo samo one najpoznatije.
Šta je to što čini da se ista ideja ispričana u dva različita medija i na dva različita načina različito prihvata? Odgovor je jednostavan: novac. U reklame se ulaže, reklame prodaju (potrebne i nepotrebne) proizvode, a zna se šta je najpotrebnije jednom domaćinstvu: deterdženti, ulošci, pivo, Koka-Kola, automobili, pelene, ali knjige, stripovi, filmovi – nikako. Stoga, sledeći put kad vam detetu zaškripi u školi, kad ne bude znalo odgovor na pitanje ko je napisao Alisu u zemlji čuda, Čarobnjaka iz Oza, Bunar u tamnoj šumi ili Ježevu kućicu – pozovite Mr. Muskola u pomoć.
Tamara Lujak