Zastranienie je ono što bi mnogi prozvali - 'biti u drugom stanju'. Duet koji čine Boško i Ida obasipava nas već neko vreme pesmama koje su sudeći po reakcijama myspace zajednice dobile sasvim pristojne kritike. Jesu li Zastranienie samo trend u nizu ili je njihova muzička zadaća mnogo kompleksnija, saznali smo u ovom malom virtualnom intervjuu za 'Ničije novine'.
Iako imamo od ranije odgovore na neka pitanja, kako je nastalo Zastranienie i koliko je bazični cilj dueta to ultimativno 'zastranjenje' u nepoznato, poznato, besmisleno i umetnički precizno... gotovo fundamentalistički?
Ida: Zastranienie u ovom našem kontekstu možemo da promatramo kao neku neobičnu igru. Igru koja nema nekih bitnih fundamentalnih načela, već mnogo više kao 'igru bez granica' ili možda bolje, 'igru u granicama ukusa'. Iako su sve takve postavke pomalo ironične i pretenciozne... Ta igra se desila slučajno i mnogo nam se dopala. U jednom momentu naprosto otvorila su se neka neobična vrata kroz koja smo prošli i rezultat je to šta čujemo i gledamo. Christiane F i Milena Dravić su krive za sve (:
Boško: Pa ja bih to voleo da stavim pod nazivnik zajebancije, jer koliko god to nekome zazvucalo zastranjeno ipak je to nama nesto sasvim normalno. Bazični cilj je zabava, ali ne ona bezumna zabava kada se pije rakija iz bureta i kada se razbijaju boce kevi o bulju. Reč je o zabavi kroz lepe namere i manire, ali sa pomaknutim svetonazorima.

Da, Milena Dravić i Christane F... otkuda ta neobična ideja da se pozabavite baš njima?
Ida: Mene personalno dirnula je Christianina životna priča - i knjiga i film po toj knjizi. Dugo mi je trebalo da stegnem stomak i pogledam taj film. Christiane F i njezini drugari prolaze nesrećne krugove pakla i ona jedina nekim čudom preživljava halvariju. Sasvim slučajno nabasala sam na informaciju o Christianinoj muzičkoj karijeri - otkrivši njezinu pesmu 'Wunderbar'. Oduševila sam se jer pesma je tako nesmotreno složena u nekom avangardnom disko fazonu... nakon što smo Boško i ja krenuli s muzikom, stvorila se ta neobična ideja da složimo obradu te pesme - u tom momentu još nismo imali ni ime za naš zajednički projekt. Složili smo srpski prevod, uredili neki novi aranžman i pretvorili Christianinu pesmu u 'Plesnu pokaznu vežbu'. Ideju za naslov pesme dobili smo otkrivši paralelno još jednu neobičnu kasetu - 'Aerobika sa Milenom Dravić', koju je naša filmska heroina davnih dana izdala za slovensku diskografsku kuću. Nedavno smo se mnogo iznenadili da je neki lik to ripovao i stavio na net. Ta kaseta je mnogo opskurna - ali Milena je čarobna na njoj. Tako smo spojili dva obrnuto proporcionalna sveta - narkomaniju i aerobiku, rehabilitaciju i rekreaciju... nastala je naša prva pesma. Ujedno je nastalo i 'Zastranienie'. Odlučili smo da to bude defamiliarno "zastranienie", po uzoru na popularnu art-tezu Viktora Šklovskog. Da sve šta čujete, može ali i ne mora da bude. No sve zavisi o vašoj mašti.
Boško: Bilo je to jednog lepog poslepodnevna kada je Ida donela traku, ja sam naprosto bio osupnut tim biserom. Tada se rodila ideja da iz toga nesto stvorimo jer je celi koncepat bio poprilicno urnebesan kao i nasa reakcija na prvo slusanje. Milena Dravić radi aerobik uz hitove 70ih, to se ne cuje svakog dana.

U vašem vizualnom imidžu međutim postoji mnogo više poveznih tačaka. Ruski avangardisti - primerice, El Lissitzky? Tu su i strip junaci - Fantom i Mandrak!?
Ida: Vizualna strana nam je mnogo važna. Možda smo muzički malo siroviji ali vizualno želimo da to sve deluje kao fino upakovana igra. Manifest sa momentima stripa, crtanog i igranog filma, kolaž, neobičan recept za neki Dr. Etkerov kolač... Ja recimo mnogo volim krempite. svašta nešto, rekli bismo.
Boško: Lissitsky je podosta doprineo svojom estetikom, on je bio tacka na i. To je takodje bio jedan spontani momenat koji je u potpunosti obeležio stil zastranieniea.

U javnosti međutim još ne postoji najjasnija slika o vama - promatram grafiku i nastojim da zamislim kako uopšte izgledaju persone koje stoje iza ovako neobičnog naziva za projekt... okej, znamo vas kao Idu i Boška... ali ko su oni, postoji li mogućnost da u neko skorije vreme doživimo i 'Zastranienie' uživo?
Ida: U ovom momentu nisam sigurna da personalno želim tako nešto. Da svedemo celu priču na nekakvu generalnu lajv-prezentaciju nakon koje će sve možda du bude očekivano i predvidivo... Trebaće nam vremena da prihvatimo izazov nastupanja uživo, možda kao neku instalaciju, teatar performans... Koja je svrha ideje o defamilijarizovanom porjektu ako svetu serviramo sve na pladnju. Već su nas neki drugari pitali jesmo li zainteresovani za nastup? Iako ih mnogo cenimo i vrlo smo srećni da se nekome dopada to šta radimo, u ovom momentu ne želimo da žurimo sa lajv-nastupima. Ovako je zanimljivije... Kad budemo imali ideju za lajv-nastup ove ili one vrste, kad budemo spremni da je realizujemo, onda će možda i da bude nešto od toga.
Boško: Tko zna mozda jednog dana, sada je još prerano da se o tome diskutuje.

Pesma 'Nestajanje' otvoreni je tribut DAF-u... Prvo Christiane F, a sada i DAF? Vi mnogo volite Nemce?
Ida: Boško je složio tu pesmu. Pesma je odlična. Kad sam prvi put čula pesmu, odmah sam iz topa ispalila kako je to čisti DAF na što se Boško imam utisak malo i naljutio jer je hteo da se u pesmi unatoč takvoj referenci prepoznaju i neke druge stvari. Pesma je svakim slušanjem postala tako zarazna da ne mogu da prestanem da je slušam - vizualno smo adaptirali film-noir, Hičkokov 'Vertigo' a cela priča iz Boškove perspektive mislim da ima više veze sa francuskim stvarateljima - Žan-Luk Godar recimo... no mislim da je mnogo bolje da Boško isto sam komentuje. A to da li volimo Nemce? Mi volimo dobre ljude. Nezavisno od toga šta su po nacionalnom, religijskom, seksualnom ili nekom drugom opredeljenju.
Boško: Pesma je inspirisana jednim snom, a takodje mnogo me dojmila i stara francuska filmska scena za celu tu pricu pogotovo film Alfavil. DAF fazon je bio tu vise usput da se ta cela prica lepo upakuje, sto je takodjer pogodovalo i tome da se napravi jedan lepi tribjut.

Šta su Ćao! ploče?
Ida: Ćao! ploče su produžena ruka muzici koju radimo. U ovom momentu fokus je na izdavanju digitalnih naslova koje neometano možemo da distribuišemo internetom. Nastojimo da pronađemo idealnog distributera koji će možda da izađe ususret i izda neku od Ćao! ploča i u fizičkom obliku.
Boško: Ćao! ploče ce jednog dana biti ploče, to je nas pozdrav tom superiornom mediju.

Šta je to 'Uniseks Paket'?
Ida: Uniseks paket je stanje duha i tela u materijalnom svetu - svetu prepunom devastacije, seksualne eksploatacije, prejudicija, nedostatka komunikacije i apsolutnog pomanjkanja emocija. Pretvoreni smo u robote, ne one lepo nastrojene robote iz Kraftwerk-pesme, već one ružno rastrojene robote iz knjige Filipa Kej Dika.
Boško: gotovo svako moze da se indetifikuje sa protagonistom te price, upravo kao sto Ida kaze, to je preslika današnjeg sveta u kojem svako robuje nevidljivom autoritetu. Ovi koji postaju roboti iz zadovoljstva, oni su naš kapo, oni dejstvuju u carstvu korupcije i potkradaju male ljude nebi li bili bliže svojim gospodarima.

U vašim je pesmama zaokupljenost mrakom iako se na prvo slušanje to tako ne čini već sve više zvuči kao neka mnogo smešna zajebancija?
Ida: Ja bih mnogo više to tumačila kao crni humor, pošto nemamo neku sklonost mraku - kako sam kazala na početku, mi volimo da se igramo - možda su neke teme koje smo tako nehotično obuhvatili u nekoj od naših pesama opasne za igru ali to je upravo ono šta želimo. Zaokupirati nečije misli i poticati da taj neko razmišlja vlastitom glavom, da nas prihvati ili odbaci, ali konstruktivno. Kao što to i mi sami radimo uostalom...
Boško: Pa jeste, ja bi rekao da je to zajebancija ali sa mračnom stranom, tacno, crni humor ali sa nadom u bolje sutra i verom u utopiju.