Donekle sam bio spreman kada sam krenuo sa pisanjem za HC. Naslušao sam se i nagledao svega i svačega, bio svjedok rađanjima i umiranjima velikih bendova, bio umješan u svakojake projekte, pa sam mislio da će ovo iskustvo biti interesantno, korisno i relativno „straight forward“. Ali nisam bio spreman za ovako nešto! Ne bogme! Ovo je bio klasičan udarac u pleksus solaris. Jačina udarca se mjeri sa intenzitetom bola ovog udarca, ali za razliku, ovo nije bio nikako bolan, već itekako, ponavljam, itekako prijatan i neočekivan atak na čulo sluha i čulo u gaćama. Upozoravam, „Skoro Svi“ nije grupa, već je naziv izdanja na kojem se pojavljuju MC-evi Dvorska Luda (Bar), Dedduh (iz Who See Klape, Kotor), Psiho Mistik (Nikšić), Bacili (Nikšić), Bitcher (Kolašin), Shain (Nikšić) i Chikko Ikko (Kotor). Ovo je hip hop. Ovo je rap. Ne onaj sada već klasičan i ljigavi tzv. hip hop ala pedes’ centi. Ovo je visokooktanski, adrenalinski, ulični, na bijes smrdljivi glas ulice, glas mladeži, glas onih koji neće da ćute, onih koji su se zasitili ljudske gluposti, ljenosti i letargije. Ovo je nož u leđa, sa i bez predumišljaja. Ovo je masovna umrlica u „Pobjedi“. Ovo je ono što naša djeca svakoga jutra vide kada izađu na ulice - politika, ekologija, droga, seks, dnevna štampa, kriminal, škola i ulica, mama, tata, đed i baba. Ovo je ono što smo im mi servirali našim greškama. I znate što još? Ovo su momci iz crne gore. Ovo su momci koji žive tu iza ćoška. Nema kraja mome zaprepašćenju. Em je sound nevjerovatan, em je kvalitet izdanja apsolutno vrhunski, em su tekstovi toliko upečatljivi da nikoga neće ostaviti ravnodušnim, em su iz naše bliže okoline ... Jebalo! Napokon! Ovo je jedno kratko izdanje, singl od dvije pjesme, dobra zajebancija prijatelja koju je MC Dvorska Luda producirao i objavio. Hmm, tj. oni kažu zajebancija. Ja ovdje ne vidim ni trunku zajebancije, jer su ove pjesme visokoprofesionalno urađene, upravo onako kako zvuče izdanja sa zapada u koja su uložena na desetine hiljade eura, dolara ili jena. Eto što sve može volja i rad! Produkcija, zvuk, štimung, sve je na izuzetno visokom stepenu. Za ovakva izdanja, ustvari, za ovakve talente, na zapadu izdavačke kuće izdvajaju pozamašne honorare, a kod nas ljudi besplatno na internet kače svoj rad. Kažu ljudi, „nikada ne znaš zašto je to dobro“, a ja vjerujem da će bijes i bunt upravo zbog ovih težih uslova biti uvjek na ivici noža. Ja se opučim pišući ovaj jad od recenzije, a oni izrecituju pedeset stranica kucanog teksta u minuti. Nema dileme, il’ si prav, il' si mrtav, a vi, dragi čitaoci, prošvrljajte malo po netu u potrazi za ovim gore imenima, i uskoro očekujte još recenzija ovih užarenih furuna.
Nikola Franquelli