19. Avgust Budimpesta
Kao jedni od pionira post-industrial zvuka, Skinny Puppy su uvek bili bend koji nije tezio komercijalnom uspehu i drzao neki svoj stav. Kako su Kevin i Nivek godinama eksperimentisali sa zvukom nisam imao pojma sta bih mogao ocekivati na ovom koncertu. Znam samo da se aranzmani i izvodjenje pesama menja od koncerta do koncerta, od koncepcije do koncepcije. Poznati po svom upecatljivom vizuelnom nastupu koji je uvek prilagodjen tematici turneje ili albuma koji promovisu, ova dva genija resila su da jos jednom nastupe u Budimpesti i predstave neki potpuno novi material.
Predgrupa ovim gigantima bio je slovacki ebm / industrial bend Kifoth. Iako sam sa paznjom odgledao njihov koncert, nisam bio nesto preterano odusevljen. U pitnaju su momci od 30 i kusur godina koji ne znaju da se ponasaju na sceni, kontakt sa publikom im je nekako povrsan a pesme koje su svirali su licile jedne na drugu. Not my cup of tea. Njihovom koncertu prisustvovalo je oko 100-tinjak dusa. Svirali su nekih 45 minuta da bi onda usledila pauza od 15 minuta. 
Roudiji su trcali po bin ii namestali opremu. Klub nije bio nesto velik, mogao je da primi recimo 300 ljudi, s' tim sto u gornjem delu kluba postoji jedna sala za after-party za nekih 100njak ljudi i jos jedan sank deo gde se moze msestiti 30-tak. Na koncertu je bilo plafon 300, sto je taman dovoljno da se moze lepo uzivati u koncertu bez preteranog guranja. Svtla se gase in a scenu ulaze Skinny Puppy. Ovaj put bez gitariste. Bubnjar sa dugim dredlocima, pretetoviran, sa iglom u nosu izlazi i seda za bubnjeve. Pocinje da udara ostar ritam. Zatim izlazi Kevin i staje za klavijature. Krece uvod za koncert i masa vec pocinje da histerise. Napokon Nivek Ogre izlazi. Obucen je skoro kao limenko iz Carobnjaka iz Oza, sa velikom kupasto-metalnom kapom. Pocinje zurka. Pale se razne porjekcije iza njih i cela bina poprima neki psihodelicni izraz. Projekcije su gotovo na svemu, od samog platna pored klavijature do samog Ogrea. Gotovo sam siguran da je bilo vise od 10-tak projektora i led ekrana ukljuceno. Nivek se za svoje godine dosta dobro drzi dok je Kevin potpuno u skladu sa njima. Prvih nekoliko pesama je stvarno zvucalo losije, zatim je tonac ispravio i podesio zvuk. To naravno nije smetalo fanovima da uzivaju i skakucu. Ne mogu tacno da se setim kojim su redom isle pesme ali znam da sam zapamtio da je svaka treca pesma u setu bila hit. Gotovo su fino prosarali svojom diskografijom od preko 20 albuma i promovisali cak dve nove pesme sa albuma koji je zakazan za kraj 2010. Nisu manjkale ni "Pedophile" a ni "Assimilate" kao ni "Pro Test" i "Mythmaker". Nivek je imao tri razlicita lika koja je izvodio - prvi je bio vec pomenuti limenko, posle nekih 30-tak minuta nastupa, povukao se i dosao obucen u apokaliptiucnog zombija, gotovo mracnu verziju Toxic Avangera sa veoma ozbiljnom sminkom i nosnjom. Treca varijanta je bila mesar, to je usledilo negde pred kraj koncerta i za sam bis. Sva trojica su bili odlicno raspolozeni a koncert je tekao odlicno do same kulminacije. Bis je bogami potrajao skoro 20 minuta a ukupno trajanje svirke je zasigurno preko 90 minuta.
Posle koncerta smo upoznali svu trojicu, veoma normalni i zdravi ljudi. Pitao sam Niveka da li ce doci nekad da zasviraju u Srbiju. On mi je odgovorio da je ovo sad bila jedna od poslednjih Evropskih turneja i da ce se posvetiti radu na OhGr i vrovatno raditi koncerte SP u Americi ali da ako ikada dodju nazad u Evropu, d ace zasigurno posetiti Srbiju. Sad, da li je to stvarno mislio ili je to samo rekao da nas otkaci videcemo. U svakom slucaju, ako budu pravili turneju, beogradski i novosadski organizatori bi mogli da ih dovedu. Bend sa sobom nosi kompletno svoju opremu. Da sumiramo utiske – zvuk do samog kraja nije bio najcistiji ali je zato koncert bio fantastican. Ovi pedesetogodisnjaci su pokazali kako se jedan ozbiljan koncert radi. Svaka im cast.
Mihajlo