Sjecate li se filma "Mission", o misionaru koji je išao po šumama južne amerike da širi "rijec božiju". Nemojte misliti da je to samo film. Sve se to odigralo nekada u vremenu i vrlo je realna prica onoga što se dogadjalo prije samo dvjesta godina. Kako tada, tako i danas.

Sa brodom sam u južnoafrickoj republici, Cape Town, i brodu u posjetu je došao jedan od dobrovoljaca iz lokalne misije, njemac, dva metra u visini i širini, sijedo plave kose i brade, plavih ociju i velikog i prijatnog osmjeha. Prica je od samog pocetka bila o bogu, o cilju, o namjerama, o velikom planu za covjecanstvo itd. Negdje u sred konverzacije malo skrecem sa teme i pitam covjeka kakva je situacija u južnoafrickoj republici. Narednih petnestak minuta je proveo uvjeravajuci me da je crni covjek obicna životinja, da se ubijaju medjusobno i da je bijeli covjek došao da ih spasi od samih sebe, a sada su jako nezahvalni i svete se - pas koji grize ruku vlasnika. Prosto i kratko receno, opravdavao je aparthejd i represiju sa time da se tokom vladavine bijelog covjeka znala disciplina, red i nije bilo toliko kriminala koliko danas. Na pitanje o represiji, o ropstvu, o vrlo oštrim i uskogrudim zakonima koji su išli na ruku iskljucivo bijelom covjeku, i svakodnevnom kršenju ljudskih prava, o tome da su crni živjeli po getoima, izdvojeni od bijelog covjeka, sa zabranama da sjede ili ulaze gdje i bijeli covjek, misionar je uvjek nalazio neki vrlo praktican odgovor kojim bi objasnio situaciju i sve postupke u namjeri da se ocuvaju red i disciplina. "Crni su se ubijali u medjusobnim gradjanskim ratovima. Nisu imali civilizaciju, nisu imali politicki niti ekonomski sistem, imali su na hiljade božanstava zbog kojih nisu mogli da se razviju, vladao je haos, a bijeli covjek je to sve ispravio uz pomoc rijeci božije."

Cinjenica je da je južnoafricka republika nekada bila nastanjena iskljucivo crnim covjekom. Cinjenica je da se bijeli covjek iskrcao sa broda (eto, moje davne kolege), poboli zastavu i prisvojili zemlju u i me "boga i otadžbine" (a ko im dade to pravo?). Cinjenica je takodjer da danas ima okolo 5 miliona stanovnika bijele a 35 miliona stanovnika crne puti. Cinjenica je da je crni dio stanovništva nasilno držan u obespravljenom statusu bez mogucnosti edukacije, boljeg posla i buducnosti kao bijeli dio stanovništva. Navodne cinjenice o prosperitetu su samo puke price za uboge ljude. Hm, nešto mi je scenario poznat.

Ne treba biti vrlo oštrouman ili pretjerano pismen da bi se poslije samo par recenica uvidjelo koliko daleko ide u svojim uvjerenjima. Ne, nisam ga prekidao jer i pored ideja koje su mi bile neprihvatljive, ipak smo imali lijepu konverzaciju i htjeo sam da cujem dokle ce ici u svojim uvjerenjima, iako sam znao da može danima i nocima tako jer osoba slicnih, ustvari istih njemu, imate svugdje po svijetu, sa manjim razlikama zbog lokalnih uslova. Somalija - bezzakonje i pirati, Španija i nacionalna pitanja, bivša Jugoslavija, bivši istocni blok, Afganistan, jug Sjedinjenih Americkih Država, Tibet ... potpuno isti ljudi, potpuno iste situacije, potpuno isti komentari da se opravdaju ubistva, represija, kriminal, laži, kradje, ubistva, prevare ogromnih razmjera.
I tako, misionar, dva metra u visini i širini, sijedo plave kose i brade, plavih ociju i velikog i prijatnog osmjeha, vitlajuci biblijom širi rijec božiju opravdavajuci postupke bijelog covjeka koji je africi donio prosperitet, mir, srecu i zadovoljstvo. Cudno mi je jedino da od sve te srece i blagostanja u Nigeriji, Gani, Togou, Beninu, Somaliji, Kamerunu, Senegalu i Mauritaniji, nisam vidio ama baš ništa, a zemlje su bogate, prebogate svim mogucim resursima. Interesantno kako u vecini tih zemalja je (nezvanicno) 75% stanovništva zaraženo HIV virusom (zvanicne cifre su mnogo manje). Interesntno kako pojedine evropske zemlje koje su vrlo siromašne u odredjenim prirodnim bogatstvima (ali imaju ekonomske i politicke interese u africi), plivaju u blagostanju.

"Misionari su donijeli rijec božiju crnom covjeku". Sudeci po onome što vidim, ta rijec je bila vrlo otrovna.

Nikola Franquelli
Cape Town, 18.08.2010