Titanic je film Davida Camerona snimljen 1997. kada mi je bilo nepunih devet godina. Već je tada postigao planetaran uspjeh, a tijekom dvadeset jedne godine postao je filmski klasik. Najtočnija definicija filmskog klasika bi bila da se prikazuje na redovnim televizijskim kanalima barem jednom godišnje, a da ga publika uvijek gleda. Film se vrti oko dvoje ljubavnika dijametralno suprotnih socijalnih pozadina koji započnu svoju romansu na brodu. Jack Dawson je siromašni umjetnik koji putuje svijetom ne znajući što će biti sutra. Rose je pak aristokratkinja koja se udaje za čovjeka kojeg ne podnosi pod ptiriskom svoje majke i kojoj je život već isplaniran u detalje. Njena majka je prisiljava na taj brak jer im je ponestalo novca nakon očeve smrti. Jack je slobodan, život mu je naizgled pun izbora, a Rose je zarobljena u svom životu.

Zaplet počinje kada Jack spasi Rose odgovarajući je od samoubojstva. Motiv njezine želje za okončanjem života je bizaran. Znala je unaprijed da će joj se život sastojati od naizmjeničnog niza galantnih zabava, balova, partija pola, piknika ... Silna zabava i bezbrižnost nju muči i ona će radije umrijeti negoli piti šampanjac i jesti kavijar. Rose zapravo muči nedostatak pravih problema, posebice egzistencijalnih, te nedostatak hobija što joj stvara tjeskobu. Ovakvo stanje zaista može dovesti do depresije koja bi nagnala osobu na samoubojstvo. Međutim redatelj nije prikazao njen lik kao depresivan već kao prkosan. Ona se hoće baciti u more iz inata. Jack će joj poslije reći da je razmaženo derište što je posve u pravu.

Razmažena bogatašica koja je živjela pod staklenim zvonom sreće umjetnika. Razvoj ljubavne priče između njih je sasvim realan. Ipak sva ta silna romantika i Rosino trabuljanje o besmislu njezina luksuznog života, prvi dio filma prije sante leda čine nepodnošljivim za gledanje muškoj publici. Tajna Cameronova uspjeha je što je uspio u jednom filmu na nenametljiv način spojiti patetičnu ljubavnu priču kojom je privukao žensku publiku, te akciju u drugom dijelu filma nakon brodoloma kojom je milijune muškaraca prikovao za ekrane.

Tijekom filma Rose najprije odbija ući u čamac za spašavanje, a poslije iz jednog čak iskače, jer od silne ljubavi ne želi ostaviti Jacka samog na brodu. Ona se čak vratila i oslobodila ga iz pritvora. Redatelj Rosinu odanost čovjeku kojeg je tek upoznala dovodi do apsurda radi velikog, srcedrapajućeg kraja filma u kojem se Jack žrtvuje te stavlja Rose na dasku. Rose je prije brodoloma rekla majci kako život nije pošten, aludirajući na svoju žrtvu i udaju za čovjeka kojeg ne voli. Međutim život je još nepošteniji prema Jacku. On se smrzava i umire na grozan način, a Rose preživi, uda se, ima djecu, vozi avion, jaše konja, doživi stotu godinu i umre u toplom krevetu. Sirotinja uvijek na... (strada) reklo bi se na pristojan način.

Koliko god Rosin lik kao sirote male bogatašice bio patetičan Jackov je pomalo nerealan. Nisam siguran da bi se frajer kakav bi Jack morao biti ako je ostao bez roditelja u ranoj dobi te putovao svijetom bez kune u džepu mogao tako bezglavo zaljubiti. Posebice jer je u Parizu crtao gole prostitutke što znači da mu Rose nije prva žena s kojom je spavao. Zato je čudno da Jack umire radi malo sexa u Fordovu T-modelu u potpalublju.

Da nema fantastičnih scena potonuća broda bio bi ovo samo jedan u moru ljubavnih filmova. Ovako je tipična ljubavna priča siromaha i bogatašice ispričana kroz povjesni film katastrofe koji se i danas rado gleda. 

Ivo Mišur