„Armuši“ je porodični bend koji je nastao u Vrnjačkoj Banji, ali je svojim radom i aktivnošću jako vezan za Kragujevac, gde su članovi benda studirali na odseku za muzičku umetnost na Filološko-umetničkom fakultetu. Ovaj tročlani porodični sastav je dobio ime po prezimenu Armuš, a čine ga Magdalena Armuš (vokal, sintisajzer), Danijel Armuš (sintizajser, bas sintisajzer) i David Armuš (bubnjevi, sempler). U dosadašnjem radu ostvarili su veliki broj nastupa u Srbiji i regionu, imaju jedan studijski album, kao i nekoliko snimljenih pesama koje nagoveštavaju prelazak u novi zvuk i stvaranje drugog albuma.
O muzici, kulturi, angažovanju i životu, razgovarali smo sa Danijelom Armušem.


Uglavnom smo upoznati sa problemima sa kojima se susreću bendovi, ali kako je to svirati sa članovima porodice?

Tu ima velikih prednosti, a i mana. Olakšavajuća okolnost je što smo sigurni da bend ne može tek tako da prestane sa radom. Pogotovo ako se kao porodica vrlo dobro slažemo, što je kod nas slučaj, onda se raspad benda ne dovodi u pitanje. Držimo se zajedno. Ono što zna da bude problem je tolerancija. Baš zbog toga što smo porodica i što se najbolje poznajemo, zna da dođe do malih neslaganja, nepoštovanja, neobzirnosti i tome slično. Ali to je normalno, porodica smo. Poznajemo se dobro tako da znamo kada dođe do problema, kako da ih se rešimo. Sve u svemu, slažemo se i funkcionišemo u dobrom pravcu.

Kako izgleda vaš kreativni proces stvaranja muzike?

Konkretno, ja stvaram muziku, bas linije, melodijske deonice, odnosno, napravim kostur pesme. A onda, na probama to dorađujemo, menjamo, izbacujemo ideje. Svako podeli svoje mišljenje i to mišljenje sprovedemo u praksi, a onda izabaremo onaj aranžman koji najbolje zvuči. Dešava se, naravno, kao i u svakom bendu, da napravimo pesmu za jedan dan, kao i da jednu pesmu radimo mesec dana. To je sve deo stvaranja. Tako da, muziku koju čujete od Armuša, to je muzika koju smo zajednički stvarali. Tekstove piše Magdalena, ali i ja sam se malo bacio na to. Mada moji tekstovi su dosta minimalistični, odnosno, jedan stih/rečenica, koja se prožima kroz celu pesmu.

Koliko ima prostora na domaćoj i regionalnoj sceni za muziku koju stvarate? Otkud interesovanje baš za takav pravac? Da li je to muzika i koju inače slušate?

Zvuči verovatno čudno, ali, muziku koju smo počeli da slušamo i uz koju smo odrasli, jeste gospel, bluz i rok 60-ih, 70-ih. Tačnije, ja sam bio veliki, i danas sam, veliki fan nekadašnje grupe „The Doors“, najpre zbog muzike. Navukao me je izgled klavijaturiste koji svira bas u levoj ruci. Bend, koji nema basistu, a tako dobro zvuči. Onda sam i ja krenuio tim stilom. Međutim, kako smo krenuli da stvaramo naše autorske pesme, došli smo do ideje da napravimo bend bez bas gitare, jer sam ja već tad počeo dobro da vladam bas sintovima. Pošto nas je bilo samo troje, morali smo da upotpunimo zvuk. Ubacili smo sintisajzere. Znači, „ukrali“ smo stil klaivjaturiste iz Dorsa, ubacili tekstove slične gospel muzici, a onda sve to upotpunili elektrosnkim bubnjem, i dobili Armuše. Verujem da zvuk koji mi stvaramo ima mesta za našu scenu, što smo i primtili na raznim nastupima po Srbiji. Imali smo dobre odazive publike i veoma dobre pohvale i kritike. Pogotovo od nekih bendova koji su okoreli rokeri, misleći da je sint/pop muzika smešna ili veoma meka i nežna. Moram da budem vrlo jasan, muzika koju sviramo, nije elektronska ili muzika koja „sama“ svira. To je muzika koja ima šta da pokaže, i ima šta publika da čuje. Mi je u potpunostimo izvodimo i sviramo.

Imate li muzičke uzore sa kojima se poistovećujete ili koji vas inspirišu da stvarate baš ovakvu muziku?

Kada smo već ušli u taj sint/pop, pa i disco, počeli smo i u tom pravcu da razmišljamo. Bendovi koji su meni lično dali isnipraciju kasnije su: Depeche mode, Air, Kraftwerk, New Order itd. Mada, insipracija može da naiđe i iz druge vrste muzike. Mogu da slušam i neki fank, džez, pa da mi neke te melodije daju inspiraciju da nešto iskompunujem i svedem u naš stil.

Sa obzirom na to da su vam pesme optimistične, a tekstovi (poput „Ljubav, vera i nada“) ohrabruju i prenose pozitivnu poruku, imate li neki cilj zbog kojeg stvarate? Verujete li da muzika može da donese promenu? Svirali ste na humanitarnom kocenrtu za OŠ „Stanislav Sremčević“ u Kragujevcu; kakav je vaš odnos po pitanju angažovanja muzike u društvenoj sferi života?

Cilj je da prenesmo ljudima i neku drugu vrstu poruke, a da to nije klasična telesna ljubav, društvo ili politika. Mi govorimo i o večnoj ljubavi, nadzemaljskoj, nadrealnoj, nebeskoj. Postoji neko ko nas je stvorio i zbog koga vredi živeti. Neko ko nam je dao talente. Neko ko nam je pokazao istinsku ljubav i prijateljstvo. Na nama je da biramo put kojim ćemo. Tekstovi naših pesama prenose jasnu duhovnu, pozitivnu hrišćansku poruku. To želimo da ljudi čuju kroz muziku koja svakom slušaocu može biti pristupačna. Mnogo puta smo svirali humanitarne koncerte. Najradije bi izdvojili koncert za migrante u Preševu. Zamislite, pored onoliko velike tuge, brige, i nesrećnog života, mi sviramo pred oko 300 migranata, a oni presrećni. Kao da čuju prvi put nešt tako. Ne pamtimo kada smo toliko uživali i da smo toliko dobru publiku imali. I za šta, kada njih pogledamo, da se mi brinemo. Oni su krenuli najtežim putem, a u njihovim očima vidite sreću. Treba da se menjamo. I to je poruka koju bend prenosi.

Koja je vaša veza sa UMMUS-om?

UMMUS je usko vezan za nas. Nastavili smo svo troje da živimo u Kragujevcu. Upoznali mnogo novih ljudi, kolega, bendova, organizacija, umetnika itd. Videli smo da Kragujevac ima prostora da se kulturno-umetnički i pre svega muzički afirmiše. Potrebno je to ovim gradovima, a da nije Beograd. Ima ljudi i bendova koji i ovde stvaraju muziku. Osetili smo potrebu da smo mi ti koju mogu nešto da pokrenu samoinicijativno. E, otuda i osnivanje kulturnog centra UMMUS. Naravno, postoje i druge velike institucije koje rade godinama to isto, ali, smatrali smo da nije to dovoljno, da fali još. Veliki smo entuzijasti po pitanju kulture, muzike i umetnosti. Naša uloga je vodeća u UMMUS-u, pre svega mislim na mene i Davida koji smo glavni osnivači i idejni tvorci tog projekta. Evo, dođite sad u KC UMMUS, videćete kako se radi: imamo školu pevanja, školu gitare, školu crtanja i brdo novih neotkrivenih autorskih bendova i umetnika. Nije UMMUS samo to, već i mesto, da prikažemo ljudima i ukažemo na moralne vrednosti, što i sam naziv organicije ima u sebi. Ljudi su previše okrenuti političko-društvenim problemima. Nije to samo izgovor da nešto ne možeš. Potrebno je pokrenuti se i makar probati, a onda pričati. Najsrećniji je onaj koji stvara i traži nešto novo, ne stagnira, ne stoji u mestu. E, tad se i putevi otvaraju. To je ono što radimo u UMMUS-u, a i u bendu.

Imate li planove za budućnost? Jeste li optimistični ili pesimisitični po pitanju sutrašnjice? Čemu se nadate?

Optimistčni! Kao i do sada. Stvaramo, radimo i držimo se principa.

Intervju pripremio Andrea Kane