Boulevard de Temple, Daguerre
Dagerotipija je prvi fotografski proces koji je imao i komercijalnog uspeha. Slika je bila direktni pozitiv na ploči od posrebrenog bakra, dobijena putem kamere. Ove ploče bile su od tzv. šefildskog platiranog bakra: debeli komad bakra obložen srebrnim limom zagrejao bi se pa obradio valjanjem. Rezultat je bila bakrena ploča obložena tankim slojem srebra.
Površina dagerotipijske ploče je poput ogledala, sa slikom direktno na srebrnoj površini. Izrazito je fragilna, pa se lako može čak i prstom obrisati, te se mora gledati pod određenim uglom kao bi slika bila vidljiva. Zavisno o uglu gledanja, slika se može videti bilo kao pozitiv bilo kao negativ.
Prve su dagerotipije izrađene pomoću Ševalijerovih sočiva koja su bile vrlo spora, kao svetloosetljivi materijal korišćen je srebrni jodid dobijen izlaganjem ploče parama joda. To znači da je ekspozicija bila vrlo duga, odnosno preduga za izradu portreta, tako da su prvi subjekti bile ulične scene i arhitektonske studije. Tek je po uvođenju Pecvalovih sočiva većeg promera i korišćenjem ploče obrađene jodom i bromom postalo moguće izrađivati i portrete.
Dagerotipije su bile montirane u kućišta sa staklom i poklopcem, ili su vešane na zid. Na isti su način opremane i fotografije dobijene tintipijom i ambrotipijom, ali je njihova izrada bila potpuno drugačija - radilo se o mokrim kolodijskim pločama na staklu ili bitumenom prevučenom belom limu. Razlikuju se od dagerotipije i po kvalitetu slike. Polirana srebrna površina dagerotipija ostavlja utisak da uslikani motivi lebde u prostoru.

Izvor Wikipedia

Fotografija koja je iskorišćena kao ilustracija je prva u istoriji na kojoj je uslikan čovek. Nešto više o njoj možete saznati ovde.